Legislator Case Law & Legislation
I Kž-441/2003-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld conviction for joint drug trafficking under Croatian Criminal Law.

Case Number I Kž-441/2003-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for joint drug trafficking. The defendant argued that evidence of conspiracy was insufficient, but the court found the prosecution's narrative consistent with witness testimony and undercover agent reports. Consequently, the court affirmed the original verdict, the confiscation of illicit gains, and the four-year prison sentence.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona; Čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku: The Supreme Court may uphold a first-instance conviction for joint crime when the prosecution's evidence, including undercover agent testimony, logically establishes a conspiracy, and the defendant's arguments merely reiterate defense points without undermining the factual findings.

Keywords

AI generated
joint drug trafficking criminal appeal dismissal undercover agent testimony confiscation of illicit gains joint criminal enterprise Croatian Criminal Law second instance review

Cited Legislation

AI generated
Article 173, paragraph 3 of the Criminal Law
Article 82 of the Criminal Law
Article 80 of the Criminal Law
Article 76 of the Criminal Law
Article 373, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 379, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 387 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-441/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Zlate Lipnjak Bosanac, Ane Garačić i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. V. i dr., zbog kaznenog djela iz 173. st. 3. Kaznenog zakona (NN 110/97; 27/98 i 129/00), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 03. ožujka 2003. godine, br. K-196/02, u sjednici održanoj dana 09. listopada 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e :

Žalba optuženog D. V. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima D. V. i M. M. da su počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, te su temeljem istog zakonskog propisa osuđeni na kazne zatvora i to optuženi V. u trajanju od četiri godine, a optuženi M. u trajanju od tri godine. U ove kazne uračunato im je vrijeme provedeno u pritvoru od 10. srpnja 2002. godine, pa nadalje.

Od optuženika je oduzeta temeljem čl. 82. Kaznenog zakona imovinska korist i to od optuženog V. u iznosu od 2.700,00 kuna, a od optuženog M. u iznosu od 340,00 kuna.

Također, prema optuženicima izrečene su i sigurnosne mjere i to prema optuženom V. iz čl. 80. Kaznenog zakona, oduzimanja predmeta 15.000,00 Eura, a prema optuženom M. iz čl. 76. Kaznenog zakona, obaveznog liječenja od ovisnosti.

U odnosu na troškove kaznenog postupka oba optuženika u cijelosti su oslobođeni snašanja istih.

Proti te presude žalbu je podnio optuženi D. V., po branitelju iz Z. Lj. P. V., žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kaznenoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da se presuda preinači i optuženom V. izrekne blaža kazna.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženog V. nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada pobija prvostupanjsku presudu, tvrdeći u obrazloženju žalbe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. On u svojoj žalbi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, ponavlja tvrdnju da je izvršio dvije samostalne prodaje droge heroina optuženom M., ali da ne postoje dokazi o njegovom udruživanju sa optuženim M., niti njegova svijest što će sa drogom kasnije učiniti optuženi M.

Međutim, prvostupanjski sud ispravnom analizom obrane optuženog M., te dovodeći ju u vezu sa iskazom prikrivenog istražitelja ispitanog pod kodnim imenom I., koji iskaz je pročitan uz suglasan prijedlog stranaka, ispravno zaključuje da je među optuženicima postojao dogovor o prodaji droge, čiji kupac je bio upravo prikriveni istražitelj. Naime, nije sporno da je nakon prve kupnje heroina u količini od 8,83 grana od strane prikrivenog istražitelja, a koju drogu mu je prodao optuženi M., nabavivši ju od optuženog V., uslijedila i druga prodaja količine od 600 grama heroina.

Iz suglasnih obrana optuženika ponovno nesporno proizlazi da je drogu nabavio V., predao ju M., a on prikrivenom istražitelju.

Okolnost međusobnog dogovora optuženika također proizlazi kako iz obrane M., tako i iz iskaza prikrivenog istražitelja, koji opisuje svoj razgovor sa M. nakon prve kupnje heroina i daljnji slijed događaja.

Naime, nakon prve kupnje prikriveni istražitelj, koga optuženi M. zna pod imenom "Mrki", nezadovoljan je kvalitetom droge koju je kupio i to kaže M., a što on, kako sam opisuje u svojoj obrani (list 29 spisa) prenosi V., koji zatim nabavlja novu količinu od 600 grama droge heroin, o čemu obavještava M., a on zatim stupa u kontakt sa M., te dolazi do realizacije druge prodaje, kada optuženici i bivaju uhićeni.

Ima li se u vidu ovako iznesena obrana kod redarstvenih vlasti uz nazočnost branitelja, koja obrana se podudara i sa iskazom prikrivenog istražitelja, a dijelom i sa obranom optuženog V., te poveže li se isto sa opisom lišenja slobode V. (svjedok D. i J.), kada on ispušta novac koji mu je, preuzevši ga od prikrivenog istražitelja i izbrojavši, predao optuženi M., jasno je da je ukupna aktivnost oba optuženika rezultat njihovog zajedničkog i dogovornog postupanja.

Dakle, upravo iz takvog slijeda događanja, kao i nesporno dvije radnje prodaja heroina prikrivenom istražitelju, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je među optuženicima postojao dogovor za takvo postupanje, te njihove radnje ispravno označava kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona.

Optuženi V. svojom žalbom ponavlja okolnosti istaknute u obrani i drugačije vrednuje izvedene dokaze nego li je to činio prvostupanjski sud, no i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, time samo nastoji umanjiti svoju kaznenu odgovornost. Naime, ovaj Vrhovni sud u cijelosti prihvaća analizu obrana optuženika i izvedenih dokaza kako je to učinio i prvostupanjski sud, a okolnosti istaknute u žalbi nisu takvog značaja da bi dovele u sumnju zaključke prvostupanjskog suda.

Također nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je kazna zatvora odmjerena u suviše visokom trajanju.

Naime, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne činjenice važne za odmjeravanje kazne, te je ispravnom ocjenom kako olakotnih, tako i otegotnih okolnosti, odmjerio kaznu zatvora optuženom V. u trajanju od četiri godine. Zbog izbjegavanja ponavljanja žalitelj se u cijelosti upućuje na razloge za izricanje ove kazne kako su oni naznačeni u prvostupanjskoj presudi (list 12 i 13 ), a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Bez obzira na raniju neosuđivanost žalitelja, količina droge heroina, kao i njena pogubnost u konzumaciji, takve su okolnosti koje opravdavaju izricanje baš ovakve kazne zatvora.

Sud je ispravno, u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem, od žalitelja oduzeo i imovinsku korist od prve prodaje droge heroina, kao i izrekao sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta 15.000,00 Eura, koje je ovaj primio kao "kupovninu" za heroin od prikrivenog istražitelja – policajca, a koji predmeti su i privremeno oduzeti prilikom uhićenja.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 09. listopada 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v. r.

Katica Jelić, v. r.