Rev-2023/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2023/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš, kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice R. F.-B. iz B. - I., koju zastupa punomoćnik dr. A. S., odvjetnik iz Dj., protiv tuženika J. F. iz M., kao nasljednika sada pok. A. F. i E. F., rodj. S. iz

M., radi utvrdjenja očinstva, rješavajući reviziju tužiteljice, protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Osijeku od 22. ožujka 1990. br. Gž 986/90, kojim je potvrdjeno rješenje Općinskog suda u Djakovu od 19. veljače 1990. br. P 22/90, u sjednici održanoj dana 18. listopada 1990. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostepenim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrdjeno prvostepeno rješenje kojim je tužba odbačena kao nepravovremena.

Protiv drugostepenog rješenja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud ukine oba nižestepena rješenja i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica neosnovano osporava pravilnost zaključka nižestepenih sudova da je tužba nepravovremena jer nije podnesena u propisanom roku. Ovo iz razloga jer je u pitanju tužba djeteta za utvrdjenje očinstva, u kojem se slučaju rok za podnošenje tužbe ima primjeniti propisani rok iz čl. 25. Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece ("Sl. list FNRJ" br. 140/47, "Sl. list SFRJ" br. 10/65 i "Narodne novine" br.

52/71 i 5§/73) - dalje OZORD u smislu odredbe čl. 411. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN" br. 51/89 - prečišćeni tekst) - dalje ZBPO, a ne rok propisan u čl. 118. st. 1. ZBPO, kojeg su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili. To zato jer je rok za podnošenje tužbe u ovom slučaju počeo teći i istekao je prije stupanja na snagu ZBPO.

Prema odredbi čl. 25. OZORD-a tužiteljica je trebala podnijeti predmetnu tužbu najkasnije do navršene 23 godine života, tj. u roku od 5 godina od dana punoljetnosti.

S obzirom da je tužiteljica rodjena 1939. i da je predmetnu tužbu podnijela 9.1 1990. proizlazi da je tužba podnijeta po isteku propisanog (prekluzivnog) roka za njeno podnošenje.

Ostali navodi tužiteljice se ne reproduciraju i na njih se ne odgovara zato jer nisu odlučni za rješavanje revizije.

Prema iznijetom proizlazi da su sudovi pravilno postupili kada su odbacili tužbu kao nepravovremenu temeljem odredbe čl. 282. Zakona o parničnom postupku, (dalje ZPP).

Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u vezi s čl. 400. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 18. listopada 1990.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan Maoduš, v. r.