Croatian Supreme Court dismissed appeal on wrongful application of law regarding personal injury damages.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a second-instance judgment awarding partial compensation for personal injuries. The court found that the lower courts correctly applied the Obligations Act when calculating damages for physical pain, fear, and disfigurement based on the plaintiff's specific medical findings from a traffic accident. Consequently, the appeal was rejected as unfounded because the awarded amounts were deemed appropriate given the established severity of the plaintiff's injuries and their impact on life activity.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 354. st. 2. toč. 10. i čl. 386. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court held that an appeal based on the alleged wrongful application of law regarding the calculation of damages for physical and mental suffering is unfounded if the lower court's assessment aligns with the established facts and medical evidence concerning the intensity and duration of the injuries.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2312/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz S. T., zastupanog po punomoćniku A. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 1998. godine, br. Gž-1430/98-2, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 1995. godine, br. Pn- 8717/94., u sjednici održanoj dana 18. veljače 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u st. 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 87.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 7.888,00 kn sve u roku od 15 dana.
U st. 2. izreke tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, a za iznos od 32.000,00 kn.
Presudom suda drugog stupnja u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u pobijanom dijelu iz njezinog st. 1. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 60.500,00 kn do iznosa od 87.500,00 kn, tj. za iznos od 27.000,00 kn.
U toč. II. izreke tužitelj je odbijen djelomično sa žalbom pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u pobijanom dijelu iz st. 2. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 12.000,00 kn.
U toč. III. izreke preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.000,00 kn (st. 2. izreke) i u tom dijelu je presuđeno tako što je tuženiku naloženo da isplati tužitelju i daljnji iznos od 20.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 7. srpnja 1995. godine u roku od 15 dana.
U toč. IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju i daljnji parnični trošak u iznosu od 2.926,00 kn u roku od 15 dana.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se revizija prihvati tako što bi se pobijana presuda preinačila na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvoji i da mu se naknadi cjelokupni parnični trošak zajedno i s troškovima revizije.
Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutog revizijskog razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91 i 91/92. – dalje ZPP) sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je revizijski sud utvrdio da nije ostvaren kako istaknuti revizijski razlog, tako niti onaj na kojega ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Suprotno reviziji u postupku je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a ono iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91 i 3/94 – dalje ZOO) kada je tužitelju s naslova pretrpljenih fizičkih boli dosuđena naknada u visini od 15.000,00 kn, s naslova pretrpljenog straha 12.000,00 kn, te s naslova naruženja 7.000,00 kn, kao i kada je s naslova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti dosuđen iznos od 70.000,00 kn. Ovo sve s obzirom na utvrđenja glede povreda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi od dana 29. travnja 1994. godine, kao i utvrđenja njezinih posljedica, te boli kojima je tužitelj bio izložen i onih kojima će biti izložen u svojem budućem životu i radu. Naime, utvrđeno je da je tužitelj zadobio prijelom prsne kosti, kompresivni prijelom 4 i 6 prsnog kralješka, natučenje glave i oderotine kože desne potkoljenice zbog čega je njegova životna aktivnost umanjena za 35%. Da je naknada s naslova pretrpljenih fizičkih boli pravilno odmjerena kao i ona s naslova pretrpljenog straha proizlazi iz utvrđenja o intenzitetu i trajanju ovih boli. Primjereno je dosuđena i naknada s naslova naruženja s obzirom da je utvrđeno da je kod tužitelja zaostalo naruženje lakog stupnja.
Prema tome, nije u pravu revident kada smatra da su naknade s naslova pretrpljenih fizičkih boli te duševnih boli zbog pretrpljenog straha i naruženja preniski, zbog čega je njegovu reviziju valjalo u svemu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 18. veljače 2003.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.