Rev-1708/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1708/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Draganu Katiću, u pravnoj stvari tužitelja V. O. d.o.o., Osijek, protiv tuženika S. M. iz Osijeka, koga zastupa punomoćnik A. F., odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-3901/08 od 5. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2196/07 od 3. listopada 2008., 9. svibnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 937,50 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP, navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno, jer su formulacije iz revizije u tolikoj mjeri uopćene tako da nije moguće identificirati pitanje zbog kojeg revidenti podnose reviziju.

Pri tom treba reći da Vrhovni sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta takvo važno pitanje, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.

U konkretnom slučaju tuženik, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP i navodi da podnosi ovu reviziju zbog pitanja pravilne primjene materijalnog prava, a radi osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, nije određeno naveo pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju.

l. 382. st. 3. ZPP i ne

S obzirom da revizija tuženika nije sastavljena u smislu odredbe č

sadrži određeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, revizija tuženika protiv drugostupanjske presude nije dopuštena.

Zbog izloženog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo reviziju odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 9. svibnja 2012.

S U D A C:

Dragan Katić, v.r.