Croatian Supreme Court dismisses prosecutor's appeal confirming acquittal due to lack of evidence for attempted murder.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of the Republic of Croatia dismissed the public prosecutor's appeal against a first-instance acquittal of the accused for attempted murder. The prosecutor argued a procedural violation regarding the legal formulation of the acquittal grounds, claiming the defendant was released due to lack of evidence. The court ruled that while the specific statutory basis for acquittal need not be explicitly cited in the verdict's operative part, the reasoning clearly established the lack of proof, rendering the appeal unfounded.
Legislator headnote
AI generatedčl. 350. t. 3. ZKP; čl. 357. st. 9. ZKP; čl. 364. st. 1. t. 11. ZKP; čl. 370. st. 1. ZKP; čl. 371. st. 1. ZKP; čl. 376. st. 1. ZKP; čl. 389. ZKP: An appeal against an acquittal based on lack of evidence is inadmissible if the court's reasoning clearly establishes the absence of proof, even if the specific statutory ground is not explicitly recited in the verdict's operative part.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 970/1990-5
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr Biondić-Filep Vjere kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Svedrović Marijana, Mikor Milivoja i Bjegović Djordja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Burkanović Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K. Ž., zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. KZ SFRJ, odlučujući o žalbi javnog tužioca podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 29. listopada 1990. K 35/90, u sjednici održanoj 11. lipnja 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Poje Oskara i optuženikova branitelja mr V. T., odvjetnika iz Z.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba javnog tužioca, te se potvrdjuje presuda suda prvog stepena.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom na temelju čl. 350. t. 3. ZKP oslobodjen je optužbe opt. K. Ž. da je učinio krivično djelo pokušaja ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi s čl. 19. KZ SFRJ.
Protiv te presude podnio je žalbu javni tužilac zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st.
1. t. 11. ZKP, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
Optuženik je podnio odgovor na žalbu javnog tužioca, u kojem je predložio da se žalba javnog tužioca odbije kao neosnovana.
Na temelju čl. 370. st. 1. ZKP javni tužilac Hrvatske je predložio, da se žalba javnog tužioca odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stepena.
Na zahtjev u odgovoru optuženika na žalbu javnog tužioca u smislu čl. 371. st. 1. ZKP sjednici vijeća, pored zamjenika javnog tužioca Hrvatske Poje Oskara, prisustvovao je i optuženikov branitelj mr. V. T., odvjetnik iz Z..
Žalba nije osnovana.
Iako je u izreci pobijane presude kao osnova za
I Kž 970/1990-5
oslobodjenje optuženika od optužbe navedena odredba čl. 350. t. 3. ZKP, što znači da nije dokazano da je optuženik učinio djelo za koje je optužen, žalitelj upotrebljava netočnu i pogrešnu pravnu formulaciju navodeći da je optuženik oslobodjen "na osnovu nedostatka dokaza", medjutim, neovisno od izloženog izreka presude nije proturječna razlozima presude kako to ističe žalitelj, jer iz obrazloženja presude nedvojbeno proizlazi da nije dokazano da je optuženik učinio krivično djelo koje je predmet optužbe.
Uostalom, u izreci presude kojom se optuženik oslobadja od optužbe sud nije dužan izričito navesti na temelju koje točke iz čl. 350. ZKP je to učinio, jer ta dužnost nigdje u Zakonu nije propisana, već je dovoljno da se to iz obrazloženja presude može zaključiti (čl. 357. st. 9. ZKP), što je u ovom slučaju izvan svake sumnje.
Isto tako, ne radi se ni o kakvoj proturječnosti izmedju izreke i obrazloženja presude, time što je na str. 7. obrazloženja presude sud naveo da bi krivično gonjenje za krivično djelo za tjelesnu povredu koja je faktički i nastupila, u ovom slučaju bilo nemoguće poduzeti zbog zastare, upravo kad bi i postojala privatna tužba, koje opet u ovom slučaju nema.
S obzirom na navedeno, kako ne postoje razlozi iz kojih javni tužilac pobija prvostepenu presudu, niti je ovaj drugostepeni sud utvrdio povrede zakona iz čl. 376. st. 1. ZKP na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 389. ZKP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stepena.
U Zagrebu, 11. lipnja 1991.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Burkanović Branka, v.r.
mr. Biondić Filep Vjera, v.r.