Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to insufficient value and lack of legal issue identification.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the County Court's confirmation of a lower court judgment regarding the transfer of foreign currency savings. The plaintiff argued the appeal was necessary to ensure uniform application of the law, but the court found the case value was only 37,000 kn, falling below the 100,000 kn threshold for standard appeals. Furthermore, the plaintiff failed to specify the exact legal issue requiring uniform interpretation, rendering the appeal procedurally inadmissible under the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku; čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku: An appeal is inadmissible if the case value does not exceed 100,000 kn and the appellant fails to identify a specific legal issue of uniform application.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 1301/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz Č., Republika Slovenija, zastupanog po punomoćnici M. O. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika „Z. b.“ d.d. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1080/11-2
od 10. veljače 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7442/06-23 od 30. lipnja 2009., 18. veljače 2013.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 1080/11-2 od 10. veljače 2011. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7442/06-23 od 30. lipnja 2009. kojom je odbijen zahtjev tužitelja kojim je traženo da je tužena dužna prihvatiti prijenos devizne štednje sa štedne knjižice „J.“ d.d. broj … u iznosu 3.117,03 GBP, 161,80 USD i 0,05 EUR-a na sebe, a u korist vlasnika računa B. V., te je na navedene devizne iznose tužena dužna obračunati kamatu u visini 5% godišnje tekućom od 1. siječnja 1992. do isplate.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predloženo je stoga preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja predloživši njezino odbijanje.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.
Vrijednost predmeta ovog spora tužitelj je označio u iznosu 37.000,00 kn (podneskom od 14. srpnja 2006. tužitelj je, a prije dostave tužbe tuženiku ispravio tužbu označavanjem vrijednosti predmeta spora sa 37.000,00 kn umjesto u tužbi greškom označene vrijednosti predmeta spora sa 285.000,00 kn – list 13 spisa), što znači da u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a – redovna revizija.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
U podnesenoj reviziji tužitelj nije označio pravno pitanje zbog kojeg bi bila podnesena ova izvanredna revizija, a bez čega nije moguće ni ocijeniti je li i o kojem pitanju ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a time niti je li ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Proizlazi dakle da podnesena revizija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost.
Trebalo je stoga, a na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 18. veljače 2013.
Sutkinja:
Katarina Buljan, v.r.