Kž-87/2018-4 · Županijski sud u Varaždinu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Braće Radić 2, Varaždin

Poslovni broj: 22 Kž-87/18-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Nade Marincil i Vlaste Patrčević Marušić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Patajac, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Bernarda Brlića radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K- 851/17-11 od 23. siječnja 2018., na sjednici održanoj 21. veljače 2018.,

p r e s u d i o j e

Žalba okrivljenika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-851/17-11 od 23. siječnja 2018.,

Obrazloženje

Pobijanom presudom utvrđeno je da je okrivljeni Bernard Brlić u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 radi čega mu je temeljem čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi s čl. 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Temeljem čl. 79.KZ/11 od okrivljenika Bernarda Brlića je oduzet jedan odvijač žute boje, jedan nož drvene drške smeđe boje i jedna sjekirica ''M.Standard'' s crnom plastičnom ručkom od lijevanog željeza, a prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PP Belišće broj 0470892 od 27.lipnja 2017.g., te se oduzeti predmeti imaju uništiti.

Temeljem čl. 148.st.6. ZKP/08 okr. Bernard Brlić oslobođen je u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv navedene presude žali se okrivljenik po branitelju po službenoj dužnosti Berislavu Kopfu zbog bitne povrede postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 8. ZKP/08, zbog povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da ovaj sud žalbu prihvati i preinači pobijanu presudu tako da donese oslobađajuću presudu.

Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku sa prijedlogom da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-95/18-2 od 19. veljače 2018. kojim se nije očitovalo o žalbi.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st.

1. toč.

8. ZKP/08 time da okrivljenik koji se prvo očitovao da se osjeća krivim, nije upitan da li želi obranu dati na početku dokaznog postupka, a s obzirom na činjenicu da je iz sadržaja njegove obrane razvidno da se on zapravo ne drži krivim jer je osporavao da je počinio inkriminiranu gestu koju je optužba držala protupravnom radnjom zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st.

2. KZ/11. Suprotno ovakvim žalbenim navodima sukladno čl. 549. st.

1. ZKP/08 na postupak prema okrivljenicima s duševnim smetnjama primjenjuju se odredbe tog zakona, osim odredaba glave XXV i XXVI, što znači da se pored odredbe čl. 552. st.

3. ZKP/08 koja propisuje da će se branitelj ili optuženik kod očitovanja o optužbi izjasniti o tome da li je optuženik počinio protupravno djelo, o čemu se okrivljenik, nakon što je psihijatrijskih vještačenjem utvrđeno da je raspravno sposoban, na raspravi i očitovao navodeći da je primio i razumio pouku o pravima, da je razumio optužbu i da se smatra krivim za protupravno djelo za koje se optužuje, primjenjuje i odredba čl. 417a. ZKP/08. Ista odredba propisuje obvezu suda da okrivljenika koji se očitovao da se za sve točke optužbe smatra krivim upozori da može iskazivati o svim okolnostima koje ga terete i iznijeti sve činjenice koje mu idu u korist, nakon čega se pristupa ispitivanje okrivljenika na početku dokaznog postupka.

Na naprijed opisani način prvostupanjski sud je i postupio, a činjenica je da je tijekom iznošenja obrane okrivljenik priznao činjenicu da je neovlašteno došao u kuću oštećenika kako bi oštećenikovu suprugu u koju je bio zaljubljen zaštitio od navodnog suprugovog zlostavljanja, ali je porekao da bi gledajući u istoga prstima desne ruke prošao ispod svog vrata insinuirajući na odsijecanje glave. Dakle prvostupanjski sud je tek prilikom ispitivanja okrivljenika mogao zaključiti da on, iako se očitovao da se osjeća krivim za protupravnu radnju za koju se tereti, u stvari poriče počinjenje protupravne radnje.

Iako iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. Ivana Požgaina proizlazi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st.

2. KZ/11 bio neubrojiv, iz istoga proizlazi i da je okrivljenik raspravno sposoban, a okrivljenik je i neposredno prije rasprave pregledan po tom vještaku koji je utvrdio da je okrivljenik u relativno zadovoljavajućoj remisiji, bez prisutnosti produktivnih simptoma i dobrog testiranja realiteta, da shvaća gdje se nalazi, o kakvom postupku se radi, tko su sudionici postupka, kakva je njegova pozicija u postupku, da je sposoban iznositi svoju obranu, savjetovati se s braniteljem i davati mu upute tj. da je i nadalje raspravno sposoban, pa kod ovakvog stanja stvari prvostupanjski sud nije imao osnova prije nego je pristupio ispitivanju okrivljenika posumnjati da okrivljenik nije u mogućnosti očitovati se o optužbi i izjasniti se da li je počinio protupravno djelo te da bi zbog takve nesposobnosti njegovo očitovanje trebao smatrati poricanjem počinjenja protupravne radnje i sukladno čl. 417a. st.

5. ZKP/08 okrivljenika ispitati po završetku dokaznog postupka.

Nadalje nije u pravu okrivljenik niti kada tvrdi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i počinjena povreda kaznenog zakona. Iako je okrivljenik porekao da bi počinio vodoravni pokret rukom ispred svoga vrata ovu činjenicu je pravilno prvostupanjski sud utvrdio na temelju suglasnih iskaza oštećenika Franje Gavranovića i svjedoka Ljupka Gavranovića te i ovaj sud nalazi da nikakvih razloga ovi svjedoci nisu imali da lažno terete okrivljenika. Ovo tim više, a što se ističe i u žalbi, što je svjedok Ljupko Gavranović, opisujući taj pokret naveo da ne zna što je okrivljenik time mislio, a svjedok – oštećenik Franjo Gavranović navodi da u prvi mah nije shvatio na što okrivljenik ovim pokretom insinuira, međutim da je, a nakon što je vidio da je okrivljenik u svom ruksaku imao sjekiru, veći nož i odvijač i nakon što je čuo njegovu izjavu da je došao zaštititi od oštećenika oštećenikovu suprugu Mariju Gavranović u koju je bio zaljubljen, shvatio da on vodoravnim pokretom ruke po svom vratu u stvari insinuira odsijecanje glave oštećeniku jer je pri toj radnji gledao upravo oštećenika.

Iako je točno da okrivljenik vodoravni pokret rukom preko svoga vrata nije popratio i verbalnom prijetnjom, povezujući motive radi kojih je okrivljenik došao u kuću oštećenika, opasno oruđe koje je tom prilikom imao kod sebe, činjenicu da je prilikom ovog pokreta gledao upravo u oštećenika, ovaj sud također smatra da se opisana konkludentna radnja okrivljenika ima smatrati ozbiljnom prijetnjom da će usmrtiti oštećenika i da je kao takva objektivno podobna da kod istoga izazove strah za vlastiti život, pri čemu nije relevantno što oštećenik nije odmah shvatio na što okrivljenik insinuira.

Zbog navedenoga činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a pravilno je prvostupanjski sud primijenio i kazneni zakon te je s pravom u ponašanju okrivljenika našao obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st.

2. KZ/11 počinjenog u neubrojivom stanju te mu za isto sukladno čl. 554. st.

1. ZKP/08 u vezi čl.

51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci. Naime iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. Ivana Požgaina proizlazi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja inkriminirane radnje bio neubrojiv, a imajući u vidu nepotpunu remisiju kod okrivljenika te slabu terapijsku suradljivost da bi on mogao zbog svog teškog duševnog poremećaja- paranoidne shizofrenije ponovo počiniti slično ili teže kazneno djelo uslijed čega je nužno smjestiti u odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu po čl.

51. st.

1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

Kako zbog svega naprijed navedenoga žalba okrivljenika nije osnovana niti je ovaj sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrdio postojanje povreda iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, sukladno čl. 482. ZKP/08 žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Varaždinu 21. veljače 2018.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Gordana Patajac v. r.

Rajko Kipke v. r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Upraviteljica sudske pisarnice

Mirjana Badanjak