II Gžzp-331/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 331/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đure Sesse, kao predsjednika vijeća, te Željka Glušića i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja B. S., iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gzp-186/10-6 od 20. svibnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gzp-186/10-6 od 20. svibnja 2010.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. Gzp-186/10-6 od 20. svibnja 2010. odbačen je kao nedopušten zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji se odnosi na predmet Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-505/08.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je podnio žalbu ne navodeći određeno žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08). Predlaže da vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvati žalbu i dosudi predlagatelju primjerenu naknadu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijano rješenje je prvostupanjski sud donio polazeći od utvrđenja da predlagatelj nije stranka u sudskom postupku koji se vodio kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-505/08, a glede kojeg je predlagatelj zatražio zaštitu prava na suđenje u

II Gžzp 331/10-2

razumnom roku, jer da se taj postupak vodio povodom tužbe tužitelja I. K., protiv tuženika Lovačke udruge „S.“.

Odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 – dalje u tekstu: ZS-a) propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da predlagatelj nije ovlašten na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, jer nema status procesnopravnog subjekta (stranke) u sudskom postupku povodom kojeg je zatražio zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, te je zahtjev predlagatelja odbacio kao nedopušten.

U odnosu na žalbene navode, predlagatelju je za ukazati da podneseni zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predlagatelj nije ovlašten ispravljati odnosno dopunjavati nakon što je o njegovom zahtjevu sud već odlučio (osobito imajući u vidu da je taj zahtjev bio u potpunosti razumljiv te je sadržavao sve što je bilo potrebno da bi se po njemu moglo postupati, pa stoga sud tijekom postupka predlagatelja nije pozivao na ispravak odnosno dopunu u smislu članka 109. ZPP-a). Međutim, predlagatelj može podnijeti novi zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u kojem će navesti točan broj parničnog predmeta na kojeg se zahtjev odnosi.

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), valjalo je odbiti žalbu predlagatelja i potvrditi pobijano rješenje.

U Zagrebu, 7. veljače 2011.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.