Rev-893/2025-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske



REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-893/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-843/2022-3 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P- 6512/2020-20 od 19. srpnja 2022., u sjednici održanoj 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-843/2022-3 od 23. kolovoza 2023. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-6512/2020-20 od 19. srpnja 2022. u toč. II. izreke, te se sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 375,34 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove povodom prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosu od 550,36 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 31.040,98 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 638,64 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2007. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (toč. II.). Naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 11.133,72 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2022. do isplate (toč. III.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti (toč. I.). Ujedno su stranke odbijene sa zahtjevom za naknadu troškova žalbi (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3285/2024-2 od 23. prosinca 2024. dopustio tužitelju podnošenje revizije u dijelu toč. I. izreke, a kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. i III. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Da li se početak tijeka zastarnog roka za isplatu stečenog bez osnove (na temelju ništetnih ugovornih odredbi) u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi isticanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva može razlikovati od početka tijeka zastarnog roka u slučaju da sud tu ništetnost utvrdi kao prethodno pitanje?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 385. a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud pobijanu nižestupanjsku odluku preinači i u cijelosti udovolji zahtjevu tužitelja, kao i da se tužitelju dosude troškovi sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U revizijskom stadiju postupka ostalo je sporno je li za potraživanje tužitelja s osnova naknade za obradu kredita u visini od 3,30%, odnosno u iznosu od 638,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti, nastupila zastara ili ne.

9. Prvostupanjski sud je u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja utvrdivši pri tom sljedeće činjenice:

- da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu (odredba o naknadi za obradu kredita) nepoštena jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo već je ponuđena tužitelju kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika,

- da navedena odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva budući da je tuženik jednostrano odredio bez pojašnjenja tužitelju koje to troškove naknada podmiruje i kako je određena njezina visina,

- da tužitelj u ovom predmetu nije postavio deklaratoran tužbeni zahtjev kojim bi se ništetnost odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu i utvrdila,

- da je tužitelj iznos od 638,64 CHF platio 13. lipnja 2007.

10. Obzirom na gore navedena utvrđenja prvostupanjski sud smatra da kako tužitelj nije postavio deklaratorni zahtjev kojim bi se glede odredbe o naknadi za obradu kredita utvrdila ništetnost, da tada zastara počinje teći od dana stjecanja spornog iznosa od 638,64 CHF tj. od 13. lipnja 2007. Kako je tužitelj u tom dijelu tužbu podnio izvan roka od 323. st. 1. ZOO, to je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen.

11. Navedeno shvaćanje pravilnim prihvaća i drugostupanjski sud.

12. Gore navedena shvaćanja nižestupanjskih sudova nisu pravilna. Naime, prema shvaćanju revizijskog suda zauzetog za sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojemu su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13. Ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi za obradu kredita nije bila predmet kolektivne zaštite, već je u konkretnom slučaju od strane nižestupanjskih sudova jasno navedeno zbog čega se navedena odredba smatra ništetnom i zbog kojih razloga.

14. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje. U tom slučaju odluka o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno (st. 2.).

15. U konkretnom slučaju pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita (ulazna naknada) riješeno je u ovom parničnom postupku kao prethodno pitanje.

16. U nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim nakon 30. siječnja 2020., primjerice Rev-2052/2014-2 od 12. veljače 2020., Rev-147/2019 od 9. rujna 2020., Rev-x-721/2018-2 od 15. srpnja 2021., uspostavljena je ujednačena sudska praksa prema kojoj i u slučaju kada je ništetnost utvrđena kao prethodno pitanje u presudi kojom je odlučeno o restitucijskom zahtjevu, zastara počinje teći od pravomoćnosti te odluke, odnosno danom donošenja drugostupanjske odluke.

17. Stoga shvaćanje nižestupanjskih sudova nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, pa je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Obzirom na gore izloženo odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Početak tijeka zastarnog roka za isplatu stečenog bez osnove (na temelju ništetnih ugovornih odredbi) u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi isticanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva ne može se razlikovati od početka tijeka zastarnog roka u slučaju kad sud utvrdi ništetnost kao prethodno pitanje.“

18. Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti nižestupanjske presude te naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 375,34 eura,zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana izvršenog plaćanja 13. lipnja 2007. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci ove presude. Kod toga se odluka o kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

19. Kod toga valja naglasiti da nije sporno da je navedeni iznos tužitelj platio odmah prilikom danom sklapanja Ugovora o kreditu 13. lipnja 2007., a kada je iznos od 638,64 CHF iznosio iznos od 2.827,98 kn (1 CHF – 4,4281,33 kn). Budući je stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22) to je valjalo kunski iznos preračunati u eure primjenom fiksnog tečaja 1 euro = 7,53450 kn, prema odredbi čl. 39. tog Zakona. Preračunati iznos predstavlja dosuđeni i zaokruženi iznos od 375,34 eura.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Obzirom na vrijednost predmeta spora u revizijskoj fazi postupka od 375,34 eura i obzirom na važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) tužitelju pripada prema Tbr. 10. toč. 5. nagrada iz Tbr. 7. toč. 1., dakle 50 bodova za svaku radnju, uvećanu za 50%, odnosno 75 bodova za sastav prijedlog za dopuštenje revizije i revizije ili ukupno 150 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) daje ukupan iznos od 300,00 eura, te uvećano za PDV od 25% daje iznos odvjetničkih troškova od 375,00 eura. Tomu valja pribrojiti plaćeni iznos sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju u iznosu od po 87,68 eura, što daje sveukupni iznos od 550,36 eura.

Zagreb, 16. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug