Rev-97/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 97/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. Ivana Kaladića, mr. Andrije Erakovića i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. A. S., 2. L. S. iz V., koje zastupa mr. L. M., odvjetnik u O., protiv tuženika 1. Grada Osijeka, Gradsko poglavarstvo, koga zastupa punomoćnik J. D., 2. N.k. V. koga zastupa Z. D., odvjetnik u O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 3. listopada 2002. godine broj Gž-1164/02-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 11. siječnja 2001. godine broj P-534/97, u sjednici održanoj dana 14. travnja 2004. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, djelomično se preinačuju presuda Županijskog suda u Osijeku od 3. listopada 2002. godine broj Gž-1164/02-2 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 11. siječnja 2001. godine broj P-534/97 u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev prema drugotuženiku NK V. iz V. kao i odluci o parničnim troškovima prema tom tuženiku te se sudi:

Drugotuženik NK V. iz V. dužan je platiti prvotužitelju A. S. i drugotužiteljici L. S. pored dosuđenog iznosa od 52.000,00 kn sa zateznim kamatama, svakom još po 100.000,00 kn sa zateznim kamatama od 11. siječnja 2001. godine do isplate i naknaditi im parnične troškove u iznosu od 60.548,60 kn u roku od 15 dana.

Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, ukidaju se iste presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prema prvotuženiku Gradu Osijeku te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O troškovima revizijskog postupka u odnosu na prvotuženika odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je drugotuženik platiti svakom tužitelju na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe po 50.000,00 kn, te na ime troškova žalobne odjeće svakom po 2.000,00 kn, sa zateznim kamatama i naknaditi im parnične troškove u iznosu od 11.579,91 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva prema drugotuženiku je odbijen, dok je tužbeni zahtjev prema prvotuženiku Gradu Osijeku u cijelosti odbijen. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i drugotuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavili su tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinače i utvrdi solidarna odgovornost oba tuženika, ili da se ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

Tužitelji na reviziju nisu odgovorili, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Utvrđeno je da je sin tužitelja mld. M. S. tada učenik 4. razreda Osnovne škole 10. listopada 1996. godine sa drugom djecom igrao nogomet na pomoćnom nogometnom igralištu drugotuženika u V., a tijekom igre, metalna vratnica gola koja nije bila učvršćena je od udarca lopte pala na mld. M. S. i teško ga ozlijedila, a zbog zadobivenih ozljeda on je 20. listopada 1996. godine umro. Djeci je inače bilo dopušteno igranje nogometa na tom igralištu. Metalna vratnica gola nije bila osigurana od prevrtanja, a inače je bila pomična. Prvotuženik je svojom odlukom od 28. prosinca 1995. godine prema Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o športu ("Narodne novine", broj 77/95) prenio u svoje vlasništvo sportske objekte u društvenom vlasništvu na području Grada Osijeka, a među njima i Sportski centar V. a ugovorom od 13. travnja 1995. godine sklopljenim između tuženika prvotuženik je drugotuženiku predao na uporabu Sportski objekt V. s danom 1. svibnja 1995. godine na neodređeno vrijeme uz obvezu održavanja objekta. Zbog smrti mld. sina tužitelji su trpjeli duševne boli, a imali su i troškove u vezi nabavke žalobne odjeće svaki u iznosu od 2.000,00 kn.

Zaključivši da pomična metalna nogometna vratnica (pomični gol) predstavlja opasnu stvar, a uzevši u obzir da su te vratnice drugotuženiku bile povjerene od strane prvotuženika prvostupanjski sud je zaključio da je drugotuženik odgovoran za naknadu štete tužiteljima temeljem odredbe čl. 176. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu ZOO), te je obvezao drugotuženika da tužiteljima plati na ime naknade za duševne boli zbog smrti bliske osobe svakom po 50.000,00 kn, te svakom na ime troška nabavke žalobne odjeće po 2.000,00 kn, sa zateznim kamatama, a preostali dio tužbenog zahtjeva prema drugotuženiku je odbio, dok je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev prema prvotuženiku imajući u vidu da je prvotuženik navedene metalne nogometne vratnice drugotuženiku povjerio na uporabu.

Drugostupanjski sud prihvaća stav prvostupanjskog suda o odgovornosti drugotuženika za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja, a smatra da prvotuženik nije odgovoran za naknadu štete jer nije vlasnik spomenutih metalnih nogometnih vratnica.

Odgovornost drugotuženika za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja u ovoj fazi postupka više nije sporna, a taj tuženik je doista odgovoran za naknadu štete prema odredbi čl. 176. st. 1. ZOO prema kojoj – umjesto imatelja stvari i isto kao on, odgovara osoba kojoj je imatelj povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

Međutim, pogrešnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev za naknadu u vezi duševnih boli zbog smrti bliske osobe preko iznosa od 50.000,00 kn za svakog tužitelja prema drugotuženiku. Ovaj sud nalazi da pravična novčana naknada za taj vid nematerijalne štete iznosi 150.000,00 kn za svakog tužitelja, kako su tužitelji i zahtijevali (čl. 201. st. 1. ZOO), a na iznos te novčane naknade tužiteljima pripada i zatezna kamata (čl. 277. st. 1. ZOO).

Revidenti nisu pobliže obrazložili u čemu nalaze bitne povrede odredaba parničnog postupka, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje u tekstu ZPP).

Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije djelomično preinačiti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev prema drugotuženiku, tako da se tužiteljima pored dosuđenog iznosa od 52.000,00 kn sa zateznim kamatama dosuđuje još iznos od 100.000,00 kn svakom, sa zateznim kamatama od 11. siječnja 2001. godine do isplate (čl. 395. st. 1. ZPP).

U preostalom dijelu kojim se pobija odbijanje tužbenog zahtjeva prema drugotuženiku u vezi nabavke žalobne odjeće preko iznosa od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama, za svakog tužitelja, revizija nije osnovana, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Međutim, zbog pogrešne pravne ocjene činjenično stanje u odnosu na tužbeni zahtjev prema prvotuženiku nije u potpunosti utvrđeno. Naime, tužitelji su tijekom postupka istaknuli da su predmetne metalne pomične vratnice sadržavale skrivenu manu iz kojih je proizišla šteta, a da prvotuženik kao njihov vlasnik o toj skrivenoj mani nije drugotuženiku kao korisniku stvari skrenuo pažnju, pa da je za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja odgovoran i prvotuženik u smislu odredbe čl. 176. st. 2. ZOO. Naime, prema toj zakonskoj odredbi pored osobe kojoj je vlasnik povjerio stvar odgovara i vlasnik opasne stvari ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pažnju. U konkretnom slučaju propušteno je utvrditi postoje li pretpostavke za odgovornost prvotuženika u smislu navedene zakonske odredbe.

Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prema prvotuženiku i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporna pitanja ukazana ovom odlukom, a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud djelomično preinačio nižestupanjske presude odlučio je o troškovima cijelog postupka između tužitelja i drugotuženika (čl. 166. st. 2. ZPP). Odlučeno je da drugotuženik naknadi parnične troškove tužiteljima u cijelosti, jer tužitelji u parnici u odnosu na toga tuženika nisu uspjeli samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva (čl. 154. st. 3. ZPP). Tužitelj je imao izdataka za sastav tužbe, zastupanje putem odvjetnika, sastav podnesaka i opomene pred tužbu ukupno u iznosu od 48.030,00 kn, što s porezom na dodanu vrijednost od 10.566,60 kn i troškovima vještačenja ukupno iznosi 60.548,60 kn, koji iznos im je dosuđen na ime naknade parničnih troškova prema drugotuženiku.

Budući da je ovaj sud djelomično ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 14. travnja 2004. godine.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.