Legislator Case Law & Legislation
Revr-172/2018-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of significant legal issue for uniform law application.

Case Number Revr-172/2018-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Inadmissible

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible under Article 392.b of the Civil Procedure Act. Although the appellant cited prior rulings regarding consultation with labor councils, the court found the factual circumstances differed from those cases where consultation was absent. Consequently, the appeal did not meet the statutory threshold for admissibility under Article 382 of the Civil Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. i 3. ZPP; čl. 392.b. st. 3. ZPP: An appeal against a second-instance judgment is inadmissible if it does not concern a legal issue of significant importance for ensuring the uniform application of law and equality in its application.

Keywords

AI generated
inadmissible appeal uniform application of law labor transfer labor council consultation civil procedure act second instance judgment legal issue significance

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
Revr-1801/10
Važnost postavljenih pitanja tužitelj obrazlaže pozivajući se na shvaćanje revizijskog suda izraženo u odlukama broj Revr-1801/10 od 31.
Revr-600/10
siječnja 2011., Revr-600/10 od 16.
Revr-560/08
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr.
Revr-503/10

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 172/18-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i p. j.t.d. iz Z., protiv prvotuženika Z. Z. d.o.o. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. & p. d.o.o. iz Z., i drugotuženika M. Z. d.d., V. G., kojeg zastupaju punomoćnice M. K. K. i Ž. R. B., odvjetnice u Odvjetničkom društvu P. & P., Z., radi utvrđenja ništetnosti odluka i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 1194/16-2 od 6. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-200/14-24 od 11. ožujka 2016., u sjednici održanoj 30. svibnja 2018.,

r i j e š i o j e :

1. Odbacuje se revizija tužitelja I. P., kao nedopuštena.

2. Ne dosuđuju se drugotuženiku M. Z. d.d. troškovi odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti, ništetnosti obavijesti prvotuženika od 27. studenoga 2013. i 20. prosinca 2013. te slijedom toga ništetnosti prijenosa ugovora o radu tužitelja s prvotuženikom Z. Z. d.o.o. na drugotuženika M. Z. d.d. i nalaganje prvotuženiku vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prijenosa ugovora o radu kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. I. st. 1. izreke), zatim utvrđenje nedopuštenosti, ništetnosti obavijesti drugotuženika M. Z. d.d. od 27. studenoga 2013. i 30. prosinca 2013. te slijedom toga ništetnosti prijenosa ugovora o radu tužitelja sa drugotuženikom M. Z. d.d. na M.-Z. u. d.o.o. i nalaganje drugotuženiku M. Z. d.d. vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prijenosa ugovora o radu kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. I. st. 2. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku parnične troškove u iznosu 2.500,00 kn (toč. II. izreke). i drugotuženiku 2.500,00 kn (toč. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju u smislu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je preinačenje nižestupanjskih presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška. Traži trošak sastava revizije.

Prvotuženik nije odgovorio na reviziju.

Drugotuženik je odgovorio na reviziju, predlažući istu odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (tzv. redovnu reviziju) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP) te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a. i čl. 373.b. ZPP (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

Obzirom da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, da se ne radi o sporu iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP i da pobijana presuda nije donesena na temelju odredbe čl. 373.a. ili čl. 373.b. ZPP to protiv pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koje se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li je poslodavac zakonito proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem kad je odluku o prijenosu ugovora o radu utemeljio na izmjenama ugovora o prijenosu (u konkretnom slučaju Ugovor o koncesiji), sklopljenim nakon provedenog savjetovanja sa radničkim vijećem?

2. Da li je zakonit prijenos ugovora o radu kad poslodavac na kojeg su preneseni ugovori o radu radnika, nije u slučaju daljnjeg prenošenja ugovora o radu proveo savjetovanje sa radničkim vijećem?“

Važnost postavljenih pitanja tužitelj obrazlaže pozivajući se na shvaćanje revizijskog suda izraženo u odlukama broj Revr-1801/10 od 31. siječnja 2011., Revr-600/10 od 16. lipnja 2010., Revr-560/08 od 3. prosinca 2008. i Revr-503/10 od 1. srpnja 2010. U tim predmetima sudovi su ocijenili odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenima u situaciji kada je otkaz radniku dan bez prethodnog savjetovanja sa radničkim vijećem o tako važnoj odluci za položaj radnika.

Pozivanje tužitelja na te presude u pravcu argumentiranja osnovanosti njezinih prigovora nije od značaja za ovaj spor, obzirom da činjenična utvrđenja u tim predmetima, a koja su bila podloga za primjenu iste pravne norme, nisu istovjetna činjeničnim utvrđenjima u ovom konkretnom predmetu (nižestupanjski sudovi su utvrdili da je prijenosu ugovora o radu tužitelja prethodio postupak savjetovanja s radničkim vijećem sve na temelju odredaba čl. 149. st. 3. toč. 3. Zakona o radu).

Dakle, ne radi se sadržajno o činjenično istovjetnim predmetima, a pored toga, shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci nije suprotno shvaćanju iznesenom u spomenutim odlukama jer i u konkretnom slučaju sud polazi od shvaćanja da je prije odluke važne za položaj pojedinca odnosno donošenja odluke o prijenosu ugovora o radu radnika na novog poslodavca, poslodavac dužan provesti savjetovanje sa radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 149. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).

Proizlazi da ovako podnesena revizija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP zbog čega ju je trebalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b. st. 3. ZPP.

Odluka o troškovima sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP. Drugotuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka.

Zagreb, 30. svibnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.