Rev-657/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-657/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, tužitelja S. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica S. R., odvjetnica iz Z., protiv tuženice A. H. iz Z., koju zastupa punomoćnik Ž. D., odvjetnik iz Z., radi raskida ugovora, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu (sada Županijski sud u Zagrebu) od 14. listopada 1997. godine broj Gž-6825/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 1996. godine broj P-1405/94, u sjednici održanoj 2. listopada 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 16. listopada 1972. godine između sada umrle K.P. kao primateljice uzdržavanja i tuženice A.H. kao davateljice uzdržavanja, slijedom čega je tuženica dužna dozvoliti da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora, te je obvezana naknaditi tužitelju parnični trošak od 1.600,00 kn. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju revidentica upućuje tvrdnjom da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te da su razlozi nejasni i proturječni, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Revidentica ukazuje na neke druge propuste suda, koji n predstavljaju bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer nisu utjecali niti su mogli utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude (čl. 354. st. 1. ZPP).

Neosnovan je i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja:

- da je majka parničnih stranaka K.P. sklopila s tuženicom ugovor o doživotnom uzdržavanju,

- da je primateljica uzdržavanja do smrti živjela s tužiteljem,

- da se tužitelj i nakon zaključenja predmetnog ugovora brinuo o majci i u potpunosti zadovoljavao sve njene životne potrebe,

- da se tuženica nije brinula o potrebama svoje majke,

- da je predmet ugovora o darovanju od 15. siječnja 1979. godine sklopljenog između majke stranaka i tužitelja bila imovina iz ugovora o doživotnom uzdržavanju,

- da je ostavinski postupak iza majke parničnih stranaka (O-4358/80) obustavljen zbog nedostatka ostavinske imovine,

- da je tužitelj jedan od nasljednika pokojne K.P..

Na temelju utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora zbog neizvršavanja obveza davateljice uzdržavanja u smislu čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine”, broj 52/71 i 47/78 – dalje ZN).

Pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju je imovinsko pravo koje kao sastavni dio ostavine (čl. 2. ZN) prelazi po sili zakona na nasljednike umrle osobe u času njezine smrti (čl. 135. ZN).

Kako je tužitelj jedan od nasljednika umrle K.P., postoji njegova aktivna legitimacija za pokretanje i vođenje parnice za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa nije odlučna okolnost da u ostavinskom postupku nije proglašen nasljednikom.

Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovanim prigovor zastare tužbe u smislu čl. 46. ZN, jer se u konkretnom slučaju ne radi o tužbi kakvu ima u vidu ta odredba.

Revizijskim navodima o netočnosti utvrđenja suda da je tužitelj u potpunosti uzdržavao majku osporavaju se činjenična utvrđenja, čiju pravilnost revizijski sud nije ovlašten ispitivati, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Stoga je o reviziji tuženice odlučeno na temelju čl. 393. ZPP, jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

U Zagrebu, 2. listopada 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivan Kaladić, v.r.