Croatian Supreme Court dismisses request for legality protection regarding court's ruling on prior question of salary rights.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the Prosecutor's request for legality protection against a final judgment ordering salary arrears. The applicant argued that the court erred by treating the salary entitlement as a 'prior question' rather than a separate administrative act requiring prior determination. The court ruled that under the Civil Procedure Act, courts may resolve such questions as prior issues when no other body has decided, provided specific laws do not prohibit this. Consequently, the request was rejected as unfounded because the lower court's procedure complied with statutory provisions.
Legislator headnote
AI generatedčl. 12. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku; čl. 408. st. 1. i 2. te čl. 393. Zakona o parničnom postupku; courts may resolve questions of legal entitlement as prior issues without waiting for administrative bodies, provided no specific law mandates otherwise.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz-307/01-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz K., zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici iz T., protiv tuženika R. H., M. , zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, a ovo po Državnom pravobraniteljstvu Županije Šibensko-kninske, radi isplate, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 12. lipnja 2001. godine broj G-DO-659/01, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku od 17. travnja 2001. godine broj Gž-454/2001., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kninu od 4. listopada 2000. godine, broj P-120/2000, u sjednici održanoj dana 29. svibnja 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev za zaštitu zakonitosti odbija se kao neosnovan.
Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova odgovora za zahtjev za zaštitu zakonitosti.
Obrazloženje
Pravomoćnom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 10. siječnja 1997. godine do podnošenja tužbe isplati novčani iznos od 82.319,23 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže označeno u izreci te presude, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 4.099,00 kuna. Presudom Županijskog suda u Šibeniku kao drugostupanjskog odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv navedene presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukinu obje uvodno označene presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj u odgovoru na podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelju naknaditi troškove odgovora.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.
Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja (koji je bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova tužene, da bi dana 9. studenog 1995. godine bio raspoređen na službeničko mjesto policajac u postaji granične policije S., a dana 30. prosinca 1996. godine premješten na mjesto operativnog dežurnog ispostave granične policije K.) za isplatu razlike plaće u visini od 50% od plaće koja mu pripada i to temeljem čl. 19. Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine" br. 44/96, 124/97, 73/00 – u daljnjem tekstu: ZPPDS).
Prvostupanjski sud odlučio je o tužbenom zahtjevu na način da je o postojanju prava tužitelja na uvećanu plaću koja mu pripada prema odredbama citiranog zakona riješio kao o prethodnom pitanju, jer nije bilo sporno da posebnu odluku o tome tuženica nije donijela do zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici.
U zahtjevu za zaštitu zakonitosti ističe se, kako je prema odredbi čl. 5. st. 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti ("Narodne novine" br. 74/94, 86/94, 7/95 i dr. – u daljnjem tekstu: ZDSN) određeno da rješenje kojim se odlučuje o svim pitanjima primanja u državnu službu, prestanku službe, postavljenju odnosno imenovanju i razrješenju, te položaju, pravima, obvezama i odgovornosti državnih službenika predstavlja upravni akt. To znači, da upravna tijela moraju odlučiti o zahtjevu tužitelja za utvrđenje prava na povećanu plaću, i takva odluka ima značenje upravnog akta. Tek po donošenju takve odluke od strane nadležnog tijela, tužitelj bi imao pravo sudskim putem tražiti isplatu utvrđenog povećanja plaće.
Ovaj sud smatra da izraženo pravno stajalište nema uporišta u odgovarajućim odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP)
Odredbom čl. 12. st. 1. i 2. ZPP propisano je da, kad odluka suda ovisi o rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, a odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
Dakle, o takvom pitanju koje se svodi na ocjenu, da li neko pravo tužitelju pripada temeljem samog zakona (u konkretnom slučaju prema čl. 19. ZPP DS), kada nadležno tijelo o njemu nije odlučilo, nema zapreke da o tom kao o prethodnom pitanju odluči sud, kako je postupio u ovom slučaju.
Prema tome, budući da se nije ostvario razlog naveden u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, pa kako se sud pri odlučivanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti dužan ograničiti samo na ispitivanje povreda koje državni odvjetnik ističe u svom zahtjevu (čl. 408. st. 1. ZPP), to je u smislu odredbe čl. 408. st. 2. ZPP u vezi s čl. 393. ZPP, valjalo zahtjev za zaštitu zakonitosti odbiti kao neosnovan.
Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na zahtjev za zaštitu zakonitosti jer isti nije bio potreban radi vođenja postupka, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 29. svibnja 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.