Rev-1053/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1053/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja N. R. iz P., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u P., protiv tužene Države SFRJ, VP Pula, koju zastupa VP Split a ovu punomoćnik P. M., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene Države SFRJ izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 19. I. 1990. godine pod posl. br. Gž-27/90, kojom je djelomično potvrdjena presuda Općinskog suda u Puli od dana 21. VII. 1989. godine pod posl. br. P-95/87, u sjednici održanoj dana 26. rujna 1990.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija tužene se prihvaća, pa se presuda Okružnog suda u Puli od dana 19. I. 1990. godine pod posl. br. Gž-27/90 i presuda Općinskog suda u Puli od dana 21. VII. 1989- godine pod posl. br. P-95/87 ukidaju u dijelu odluke o visini naknade štete zbog gubitka zarade za razdoblje od 7.

XI. 1985. godine pa do 31. XII. 1988. godine u visini od 12,339.558 dinara (II. dispozitiva prvostepene presude), te se u tom dijelu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda odlučeno je kako slijedi:

"I. Tužena Država SFRJ - VP 1159 Pula dužna je isplatiti tužitelju N. R. na ime naknade štete i to: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 3,000.000 dinara i za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 17,000.000 dinara ili ukupno za nematerijalnu štetu iznos od 20,000.000 (dvadesetmiliona) dinara sa kamatama po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrdjene namjene preko godinu dana, počev od dana donošenja prvostepene presude pa do isplate.

II. Tužena Država SFRJ - VP 1159 Pula dužna je isplatiti tužitelju N. R. na ime naknade štete zbog gubitka na zaradi za razdoblje od 7. XI. 1985. godine pa do 31. XII. 1988.

godine

iznos

od

12,339.558

(dvanaestmilionatrlstotridesetdevettisućapetstopedesetosam) dinara sa kamatama po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrdjene namjene preko godinu dana, počev od 1. I. 1989. godine pa do isplate, kao i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 19,645.460 dinara, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda Općinskog suda pod toč. I. i II. dispozitiva prvostepene presude dok je rješenjem ukinuta navedena odluka u odluci o parničnom trošku i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovno sudjenje i donošenje nove odluke.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tužene dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelj svoj odgovor na reviziju tužene nije dao a Javni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (cl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP) revident odredjeno ne ukazuje.

Nije sporno u ovoj revizijskoj fazi postupka da je tužitelj za vrijeme dok se nalazio na odsluženju vojnog roka kod Vojne pošte 1159, a u vrijeme vršenja zadatka kao dežurni požarni u krugu kasarne zadobio teške tjelesne povrede - oštećenje oka na način da mu je sa krova kasarne pao čavao u oko.

Sporno je pitanje odgovornosti za nastalu štetu kao i. visina dosudjene naknade s naslova izgubljene zarade.

Prema odredbi iz čl. 218. st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama, društveno-politička zajednica odgovara za štetu koja nastane vojnim osobama na službi u JNA (čl. 218. st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama "Sl. list SFRJ" br.

7/85 i 26/85) i to po općim propisima o naknadi štete. Dakle, za štetu koju je tužitelj pretrpio odgovara Država SFRJ (za JNA, a time i za pojedine VP).

Prvostepeni sud smatra da tužena odgovara u smislu odredbe iz čl. 207. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 27/78, 39/85 i 48/85, u daljnjem tekstu: ZOO) kao investitor radova koje je obavljala R. K. iz R., na krovu kasarne.

Drugostepeni sud je pak zauzeo stanovište da pored toga tužena odgovara i po principu objektivne odgovornosti jer da radovi na krovu predstavljaju djelatnost sa povećanom opasnošću. Tužena kao vlasnik zgrade na kojoj je obavljana ta djelatnost odgovara po objektivnom principu.

Ovaj revizijski sud je mišljenja da je sud, čija se odluka revizijom pobija, valjano primijenio materijalno pravo kada je stao na stanovište da tužena kao vlasnik zgrade na kojoj je obavljana opasna djelatnost odgovara tužitelju po principu objektivne odgovornosti.

S obzirom da je prvostepeni sud utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrdjenje da tužitelj ni na koji način svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štetnog dogadjaja (čl. 177. ZOO), to tužena Država SFRJ odgovara tužitelju za svu štetu koju je isti pretrpio dana 9. IV. 1985. godine.

U ovom revizijskom stadiju postupka sporno je nadalje pitanje, visine naknade materijalne štete s naslova gubitka zarade. Naime sudovi su po tom osnovu, a za razdoblje od 7. XI. 1985. godine - kada je tužitelj otpušten sa odsluženja vojnog roka do 31. XII. 1988. godine do kada prema utvrdjenju nižestepenih sudova nije radio, umanjivši za isplatu naknade s naslova vojnog invaliditeta, tužitelju dosudili iznos od 12,339.558 dinara.

Nije sporno da tužitelj u momentu odlaska na odsluženje vojnog roka nije bio u radnom odnosu.

Prema odredbi iz čl. 189. st. 1. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi, a prema st. 3. istog člana pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Stoga revizija osnovano ukazuje da tužitelju pripada gubitak one koristi - zarade koju je prema okolnostima i redovnom toku stvari mogao očekivati.

Medjutim kako sud zbog svog drugačijeg pravnog pristupa nije utvrdio činjenice relevantne za valjanu primjenu ove zakonske odredbe to je prema odredbi iz st. 2. čl. 393. ZPP istu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno sudjenje.

U ponovljenom postupku sud će nadopuniti činjenično stanje u izloženom pravcu te ispitati sve okolnosti prema kojima je tužitelj mogao očekivati ostvarenje dobitka - zarade, koja je zbog nastalog štetnog dogadjaja izmakla (prethodno upisan fakultet, pokušaj studiranja, dan prijavljivanja nadležnom zavodu za zapošljavanje i dr.) te ponovno valjanom primjenom materijalnog prava odlučiti o zahtjevu tužitelja s naslova gubitka zarade.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 26. rujna 1990.

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrvoje Momčinović, v.r.