Rev-2478/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2478/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica M. K. iz D. i M. R. iz D., zastupane po punomoćnici S. D., odvjetnici iz D., protiv tuženice V. trikotaža, d.d. D., koju zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik iz D., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, vraćanju na rad i isplati plaća, rješavajući revizije tužiteljica protiv pravomoćne presude (rješenja) Županijskog suda u Bjelovaru od 22. siječnja 1998. godine br. Gž-1873/97 kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 28. listopada 1997. godine br. P-26/92, u sjednici održanoj dana 24. listopada 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužiteljica 1. i 2. kao neosnovana.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je djelomičnu presudu koja glasi:

"I. Poništavaju se Rješenja o prestanku radnog odnosa tužene V. trikotaža d.d. D. za tužiteljice K.M. i R.M. od 10. siječnja 1992. g. i Odluke Radničkog savjeta tužene od 11. veljače 1992. g. kojima se ista rješenja potvrđuju.

II. O preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljica K.M. i R.M. kojim se traži utvrđenje da radni odnos tužiteljica kod tuženika i dalje traje, vraćanje na poslove i radne zadatke koje su obavljale, odnosno poslove u skladu s njihovom stručnom spremom i radnim iskustvom, te isplata plaća za period od 10. siječnja 1992. g. pa na dalje, sve do povrata na posao za K.M., a za R.M. do stjecanja prava na punu mirovinu i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, isplata iznosa od 680,54 kn s dospijećem 15. listopada 1997. g. za tužiteljicu R.M., podmirenje svih ostalih obveza iz radnog odnosa utvrđenih na ime doprinosa, kao i o alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu u odnosu na tužiteljicu R.M. i o zahtjevima za naknadu troškova postupka odlučit će se naknadno". Drugostupanjskom presudom (s obzirom na izreku drugostupanjske odluke u odnosu na žalbu tužiteljica trebalo je odlučiti rješenjem) žalbe tužiteljica su odbačene, a žalba tuženika kao neosnovano odbijena te potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te odluke drugostupanjskog suda (rješenja kojim je odbačena žalba tužiteljica) reviziju su izjavile tužiteljice zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizijski sud preinači pobijanu odluku drugostupanjskog suda u skladu s revizijskim navodima, podredno da se obje odluke nižestupanjskih sudova ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Prvostupanjskom djelomičnom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu kojim su zahtijevale poništenje rješenja od 10. 1. 1992. godine o prestanku radnog odnosa tužiteljica s danom 10. 1. 1992. godine.

Prvostupanjski sud je odlučio da će o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva (vraćanju na rad, isplati plaća, kao i alternativnom zahtjevu drugotužiteljice sve pobliže navedeno u toč. II. izreke prvostupanjske odluke) odlučiti naknadno budući da po stajalištu prvostupanjskog suda taj dio zahtjeva nije sazrio za odlučivanje

Drugostupanjskom odlukom odbačena je žalba tužiteljica zbog nedostatka pravnog interesa kako u odnosu na prihvaćeni zahtjev kojim su poništena rješenja o prestanku radnog odnosa tako i u odnosu na odluku da će o preostalim zahtjevima sud odlučiti naknadno, a sukladno odredbi čl. 329. Zakona o parničnom postupku.

Opravdavajući reviziju tužiteljice prvenstveno ističu, da nisu postojali uvjeti za izricanje djelomične presude u smislu čl. 329. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92, 112/99 - ZPP), budući da se radi o jedinstvenom tužbenom zahtjevu za poništenje odluke, vraćanju na poslove i radne zadatke i isplatu plaća, a u smislu čl. 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("NN" br. 34/91 - ZOPRO).

To stoga, što da pravomoćno rješenje odluke o prestanku radnog odnosa ima za posljedicu da se radnopravni status radnika vraća u stanje kao da iste odluke nije ni bilo, dakle sa svim pravima i obvezama iz radnog odnosa.

Tužiteljice smatraju da je drugostupanjski sud ujedno i počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer nije odgovorio na istaknute prigovore u žalbi, a koje tužiteljice sada ističu i u reviziji.

Prvostupanjski sud je ovlašten cijeniti da li je neki od više istaknutih zahtjeva zreo za presuđenje, te je u tom slučaju ovlašten o takvom zahtjevu donijeti djelomičnu presudu, što spada u djelokrug odlučivanja, a protiv takvih odluka nije dopuštena žalba.

Djelomična presuda predstavlja samostalnu odluku, pa u pogledu bitnih svojstava nema razlike između potpune i djelomične presude s obzirom na zahtjev o kome se njime odlučuje.

Stoga je drugostupanjski sud pravilno postupio kada je u odnosu na zahtjev koji je prihvaćen, a radi se o poništenju odluka tuženika kojima je tužiteljicama prestao radni odnos odbacio žalbu tužiteljica zbog nedostatka pravnog interesa, jer je na taj način postupio prema odredbi iz čl. 358. st. 1. i 3. ZPP.

Stoga drugi istaknuti prigovori i nisu pravno odlučni, te ih drugostupanjski sud i nije trebao cijeniti u svojoj odluci, budući da u smislu čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud u obrazloženju presude odnosno rješenja trebao ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

Samo uzgred se stoga napominje, da u smislu čl. 329. ZPP donošenje djelomične presude moguće i kad je istaknut samo jedan zahtjev, budući da st. 1. citiranog propisa dopušta mogućnost da sud donese djelomičnu presudu i u slučaju ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku, a u konkretnom slučaju se i ne radi o jedinstvenom zahtjevu kako pogrešno smatraju tužiteljice, već o kumulaciji zahtjeva.

Kako se dakle nisu ostvarili revizijski razlozi, a niti je učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 24. listopada 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.