Rev-995/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 995/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz V. L., zastupana po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., protiv tuženika Dom zdravlja Kutina, kojeg zastupa punomoćnik P. S., odvjetnik iz K., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 31. siječnja 2001. godine, br. Gž 676/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 7. travnja 2000. godine, br. P 193/99, u sjednici održanoj 12. rujna 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Poništava se odluka o otkazu ugovora o radu br. 1526/97 od 30. prosinca 1997. godine, te se nalaže tuženiku Domu zdravlja K. vratiti tužiteljicu N.K. na radno mjesto medicinske sestre u PZZ, na lokaciji V. L., te tužiteljici isplatiti plaću od 1. siječnja 1998. godine do vraćanja tužiteljice na rad u visini od 3.215,78 kn mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa plaće, počev od 1. u mjesecu za plaću proteklog mjeseca pa do isplate, te naknaditi tužiteljici troškove spora u iznosu od 5.153,00 kn, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici N.K. iz V.L. platiti tužitelju Domu zdravlja K. troškove spora u iznosu od 1.952,00 kn."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju pozivom na sve revizijske razloge označene u čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP). Predložila je da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude prihvaćen kao osnovan, podredno da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se poništi Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu, a tuženika obveže na isplatu plaće.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Odlučujući o sporu nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je pismenom i obrazloženom Odlukom tuženika od 30. prosinca 1997. godine, tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede radne obveze iz razloga što je, kao medicinska sestra zaposlena kod tuženika, 18. prosinca 1997. godine, obavljajući cijepljenje djece uzrasta 7. razreda škole, protiv tuberkuloze (BCG), protivno jasnim i datim uputama uredujuće liječnice, cijepljenoj djeci davala višekratno veću dozu od propisane,

- da je tužiteljica prije donošenja Odluke tuženika o izvanrednom otkazu, u svezi s opisanim događajem, dala svoju obranu, u kojoj je, među inim, navela da je kao medicinska sestra zaposlena kod tuženika, odista 18. prosinca 1997. godine vršila cijepljenje djece uzrasta 13-14 godina i prilikom cijepljenja dala višekratno veću dozu cijepljenoj djeci, iako je liječnica u svezi sa cijepljenjem dala potpune i jasne upute, kako glede doze, tako i načina cijepljenja,

- da je o namjeri otkazivanja obaviješteno Zaposleničko vijeće tuženika, koje se nije složilo da se tužiteljici da izvanredan otkaz ugovora o radu, već redoviti otkaz ugovora o radu.

Temeljem izloženih utvrđenja, prema prosudbi ovog suda, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 107. Zakona o radu - "Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR) ocijenili da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog čega nastavak radnog odnosa nije više moguć, te su dosljedno tome pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju se u reviziji određeno ukazuje, jer, protivno tvrdnji revidenta, u razlozima nižestupanjskih presuda dati su potpuni i jasni razlozi glede odlučnih činjeničnih utvrđenja i primjene prava.

Činjenica da tužiteljica pati od depresivnog oboljenja i da je u svezi s tim uzimala odgovarajuće lijekove, ne upućuje na zaključak da je tužiteljica navedene prigode bila u takvom psihičkom stanju da nije mogla shvatiti značaj svog postupanja. Obrana tužiteljice koju je dala prije nego je donesena osporena Odluka o otkazu opovrgava njenu tvrdnju da konkretne prigode nije mogla valjano obaviti cijepljenje, zbog zdravstvenog stanja u kojem se tada nalazila, a što su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili.

Nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo na kojeg se u reviziji posebno ukazuje. Odredba čl. 43. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisuje da imunizaciju protiv tuberkuloze provodi liječnik, a nakon što pregleda svaku osobu koju treba imunizirati (st. 1.), s tim da imunizaciju mogu obavljati i zdravstveni djelatnici s višom ili srednjom stručnom spremom, ali samo u prisutnosti i pod nadzorom liječnika.

Činjenica, utvrđena u postupku da je uredujući liječnik tužiteljici (koja ima odgovarajuću školsku spremu i stručnu osposobljenost za cijepljenje) dala potpune i jasne upute i da se liječnica nalazila u susjednoj prostoriji (gdje je vršila preglede djece koja su se trebala cijepiti kako to zakon i propisuje), kojoj se u svakom času tužiteljica mogla obratiti za eventualni savjet, upućuje na zaključak da je u konkretnom slučaju postojala prisutnosti liječnika (mada ne potpuna) činu cijepljenja.

Iz izloženih razloga revizija se ne pokazuje osnovanom, pa je istu valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. rujna 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmannn, v.r.