Revr-1356/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1356/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Guštek predsjednice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz Š., zastupane po Ž. Ž., odvjetniku u Š., protiv tuženika I. d.d. Š., zastupanog po K. K., odvjetniku u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1359/2009 od 21. prosinca 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1069/07 od 8. lipnja 2009., u sjednici održanoj 23. listopada 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev, te je utvrđeno da je ništava odluka direktora tuženika broj 2282/1/96 od 20. prosinca 1996. i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće za razdoblje od studenoga 1997. do ožujka 2001. iznos od 78.866,29 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kao što je to navedeno u toč. II. prvostupanjske presude, te iznos od 7.199,70 kn na ime razlike otpremnine sa zateznim kamatama od 20. travnja 2001. do isplate. Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 32.234,60 kn.

Drugostupanjskom presudom uvažena je žalba tuženika, te je prvostupanjska presuda preinačena na način da se tužbeni zahtjev odbija, a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 4.880,00 kn.

Protiv te drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i to:

„a) Može li se temeljem odredbi ZOO-a svatko pozivati na ništavost odluka poslodavca kojom se mijenja bitan uglavak ugovora o radu (plaća), a zbog koje odluke taj uglavak prije svega nije u suglasnosti sa višim normama, a osim toga je izmjena donesena suprotno odredbama ZOR-a, tj. bez prethodnog savjetovanja za zaposleničkim (radničkim) vijećem, odnosno sindikatom?...,

b) Da li se na prava radnika mogu primjenjivati odredbe Pravilnika o radu čije odredbe nisu u suglasnosti sa višim normama (zakonima, Ustavom, Kolektivnim ugovorom) iako radničko vijeće nije pokrenulo postupak poništenja nezakonitih odredbi, odnosno poništenja odluke kojom se nalaže primjena takvog pravilnika ili odredbi pravilnika koji su neusklađeni sa višim normama?...,

c) Da li eventualna zakonitost procedure donošenja odluke poslodavca ili neulaganje pravnog lijeka od strane zaposleničkog vijeća na nezakonitu odluku, a kojom odlukom su umanjena prava radnika u odnosu na Kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca, proizvodi učinke suprotne odredbama ZOR-a o primjeni najpovoljnijeg prava za radnika?“

Izlažući razloge zbog kojih smatra da su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana tužiteljica navodi da je glede materijalnopravnog pitanja pod a) revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, da se o pitanju pod b) revizijski sud još nije izjasnio, „a zbog formulacije odredbi čl. 124. ZOR (NN broj: 38/95) moguće su različite interpretacije županijskih sudova“, te da je u odnosu na materijalnopravno pitanje pod toč. c) revizijski sud već zauzeo stajalište, ali da je odluka drugostupanjskog suda „o istom izostala iako je i to bilo sporno pitanje u tijeku postupka, a bitno je radi osiguranja ravnopravnosti tužiteljice s ostalim djelatnicima koji su radili u oblasti graditeljstva“.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u toč. 2. i 3. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, odnosno ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. toga Zakona vijeće sastavljeno od tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbacit će obrazloženim rješenjem ako ocjeni da pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odlučujući o dopuštenosti revizije u skladu s potonjom odredbom ovaj sud je utvrdio da je revizija nedopuštena.

Za rješenje ovog spora bitno je samo pitanje zakonitosti odluke direktora tuženika donesene temeljem ovlaštenja iz čl. 63. tuženikovog Statuta, kojom je izmijenjen tuženikov Pravilnik o plaćama i drugim primanjima zaposlenika od 13. ožujka 1996. na način da su privremeno stavljene izvan snage odredbe toga Pravilnika u dijelu koji se odnosi na plaće zaposlenika, te je određeno da će se počam od 13. siječnja 1997. plaće isplaćivati na temelju ranijeg Pravilnika o plaćama, odnosno da li je u ovom postupku sud ovlašten ispitivati zakonitost te izmjene Pravilnika.

U odnosu na to pitanje drugostupanjski sud je zauzeo shvaćanje koje je podudarno sa shvaćanjem ovoga suda zauzetim u revizijskim odlukama broj Revr-721/05 i Revr-195/07 prema kojem sud u radnom sporu nije ovlašten ocjenjivati zakonitost Pravilnika koji je donio poslodavac ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik nisu kao ovlaštena tijela zahtijevali oglašavanje Pravilnika nevažećim.

To shvaćanje temelji se na odredbi čl. 124. st. 6. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95) kojom je određeno da radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da nezakoniti Pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi nevažećima.

S obzirom na navedeno proizlazi da pravna pitanja zbog kojih je podnesena predmetna revizija nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP reviziju valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 23. listopada 2012.

Predsjednica vijeća:

Jasna Guštek, v.r.