Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-33/1992-3 AI generated

Prosecution appeal dismissed; court rejects 'property benefit' in loan case as loan is a legal obligation, not illicit gain.

Case Number IV Kž-33/1992-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance decision refusing an investigation into alleged corruption. The prosecutor argued that granting loans with favorable terms constituted illicit property gain, but the court held that receiving a loan is a legal obligation to repay principal and interest, not an acquisition of property benefit. Although the court acknowledged the defendants failed to follow specific administrative procedures regarding housing allocations, it ruled that this procedural failure did not meet the statutory definition of 'property benefit' required to trigger a criminal investigation under the Criminal Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 222. st. 3. u vezi st. 1. KZH; čl. 432. st. 1. ZKP: A loan received under contractual obligation to repay principal and interest does not constitute 'property benefit' for the purpose of Article 222, Section 3 of the Criminal Procedure Act, even if granted under favorable market terms.

Keywords

AI generated
illicit property benefit criminal investigation refusal loan contract obligation corruption qualification procedural duty breach

Cited Legislation

AI generated
čl. 222. st. 3. u vezi st. 1. KZH
čl. 432. st. 1. Zakona o krivičnom postupku
čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku
Zakona o krivičnom postupku, preuzetog temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku, kao zakona Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ZKP).
čl. 79. st. 2. Zakona o stambenim odnosima
čl. 51. st. 1. Zakona o poduzećima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-33/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice kao predsjednika vijeća, te Potrebica Ante i Mikor Milivoja kao članova vijeća, i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv osumnjičenih M. B. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 222. st. 3.u vezi st. l.KZH odlučujući o žalbi javnog tužitelja podnijetoj protiv rješenja Okružnog suda u Zadru od 4. lipnja 1992. Kv-86/1992 Kio-345/90, u sjednici održanoj 13. kolovoza 1992.

r i j e š i o je:

Odbija se kao neosnovana žalba javnog tužitelja.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Zadru, kao prvostepeni sud je rješenjem od 4. lipnja 1992. Kv 86/1992 Kio 345/90, odbio je kao neosnovan zahtjev općinskog javnog tužitelja u Zadru od 10.veljače 1992. Kt- 752/90 da se protiv osumnjičenika M. B. i M. K. provede istraga zbog osnovane sumnje da bi počinili krivično djelo iz čl. 222. st.

3.u vezi st. 1. KZH.

Protiv tog prvostepenog rješenja podnio je javni tužitelj žalbu i predlaže da se pobijano rješenje preinači i protiv osumnjičenika odredi provođenje istrage.

Javni tužitelj Republike Hrvatske je u podnesku od 28. srpnja 1992. Ktž-896/92 predložio da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači u traženom pravcu.

Žalba je neosnovana.

Suprotno stajalištu žalbe, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je zahtjev za provođenje istrage odbio kao neosnovan, smatrajući da se dobivanjem kredita, makar i pod povoljnijim uvjetima, ne stiče imovinska korist,pa slijedom toga da se u predmetnom zahtjevu ne radi o krivičnom djelu iz čl.222. st. 3. u vezi st. 1. KZH, u kvalificiranom obliku, već to može biti osnovno krivično djelo iz čl. 222. st. 1. KZH, za koje se, međutim,zbog propisane kazne zatvora do tri godine ne provodi istraga. No, mogu se poduzeti određene istražne radnje, kako je to propisano u čl. 432. st.l. Zakona o krivičnom postupku, preuzetog temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku, kao zakona Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ZKP).

Doduše, prvostepeni sud je pogrešno ocijenio da osumnjičenici prema iznijetoj tvrdnji zahtjeva nisu svojim ponašanjem ostvarili niti druga obilježja krivičnog djela iz čl. 222. KZH, jer da u vrijeme postavljanja uvjeta za rješavanje stambenog problema u postupku izbora za direktora (a da je taj uvjet time što su bili izabrani prihvaćen) oni još nisu imali svojstvo ovlaštene osobe, a sklapanje ugovora o kreditu da je predstavljalo samo realizaciju odluke kojom su izabrani za direktora. Međutim, propust prvostepenog suda je u tome što nije cijenio i ono ponašanje osumnjičenika koje je uslijedilo nakon što su oni stekli svojstvo direktora, dakle ovlaštene osobe, a upravo taj dio ponašanja je inkriminiran.

Zato je žalitelj s pravom ukazao na to da prikupljeni dokazi pokazuju da osumnjičenici nisu izvršili dužnost kao direktori time što su dopustili donošenje odluke o zaključenju ugovora o stambenom kreditu bez prethodnog općeg akta o dodjeli stanova odnosno odobravanju stambenih kredita, kako to zahtijeva odredba čl. 79. st. 2. Zakona o stambenim odnosima, iako su po čl. 51. st. 1. (preuzetog)Zakona o poduzećima bili odgovorni za zakoniti rad poduzeća.

Iz navedenog slijedi da postoji osnovana sumnja da su osumnjičenici ostvarili razmatrana obilježja krivičnog djela iz čl. 222. st. 1. KZH, jer kao ovlaštene osobe nisu izvršili dužnost, ali to prema prikupljenim dokazima i prema postavljenom činjeničnom opisu nije rezultiralo pribavljanjem protupravne imovinske koristi,kako se u zahtjevu za provođenje istrage tvrdi zato i nije prihvatljiva pravna oznaka po čl. 222. st. 3. u vezi st. 1. KZH, koju je javni tužitelj ponudio, a tek u tom slučaju bi zahtjev za provođenje istrage mogao biti osnovan.

Naime, predmetni kredit je naplatan pravni posao. Primalac kredita obavezan je u ugovorenom roku vratiti glavnicu i platiti ugovorene kamate. Sredstvima kredita on ne smatra svoju imovinu,već samo kroz odredjeno vrijeme mijenja njenu kvalitetu, ugradjujući u nju privremeno tuđu gotovinu, ali istovremeno i srazmjerni duga uz to kroz kamate plaća i naknadu za korištenje tuđe glavnice. To znači da se time u konačnom ishodu imovina ne povećava, niti se sprječava njeno smanjenje do kojeg bi inače došlo, a upravo prema tim kriterijima se ocjenjuje da li se radi o pribavljanju imovinske koristi, ili kakve druge koristi.

Sadržaj žalbe pokazuje da žalitelj razlozima druge vrste nastoji opravdati tvrdnju da se radi o pribavljanju imovinske koristi, jer navodi da je bio odobren kredit čiji su uvjeti rok otplate i kamata bili povoljniji nego inače na tržištu, pa slijedom toga tvrdi da se imovinska korist očituje u razlici ugovorene i tržišne cijene kredita.

Takvo rezoniranje je, međutim, pogrešno. Naime, ako bi se pretpostavilo da su osumnjičenici ishodili kredit pod istim uvjetima otplate i kamata, ali nakon donošenja općeg akta i sukladno tamo postavljenim kriterijima, onda u tom slučaju prema konzekventno provedenom stajalištu žalbe uz iste kreditne uvjete ne bi došlo do pribavljanja imovinske koristi. A to je nelogično. Očito žalitelj ne pravi potrebnu distinkciju između protupravnosti u pribavljanju imovinske koristi i same imovinske koristi. Kod ocjene kvalifikatornih okolnosti iz st. 3. čl.222. KZH,potrebno je zasebno analizirati i postojanje imovinske koristi i način (dopušten ili protupravan) njenog nastanka. Nelogičan bi bio i zato neodrživ zaključak da je neka korist imovinskog karaktera samo zato što je protupravna, a upravo na to se u krajnjoj konsekvenci svodi rezoniranje u žalbi.

Činjenični opis zahtjeva za provođenje istrage ne ispunjava ni preduvjete za eventualno podvođenje pod odredbu čl.222. st. 2. KZH, jer u njemu nema opisa tamo predviđenih kvalifikatornih okolnosti.

Slijedom iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci (81. 397. st.3. ZKP).

U Zagrebu, 13. kolovoza 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

Horvatinović mr. Ružica v.r.