Rev-155/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 155/2015-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P., OIB: …, B. V., koju zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u V. , protiv tuženika Z. P., OIB: …, iz V. , kojeg zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u V. , radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2363/2014-2 od 2. listopada 2014., kojom je potvrđena Općinskog suda u Valpovu poslovni broj P-257/13-13 od 2. travnja 2014., u sjednici održanoj 20. ožujka 2019.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2363/2014-2 od 2. listopada 2014. i presuda Općinskog suda u Valpovu poslovni broj P-257/13-13 od 2. travnja 2014., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na postavljena pitanja osim u dijelu koji se odnosi na pravno pitanje o osnovanosti prigovora zastare potraživanja tužiteljice.

III. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je „da zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice N. P. i tuženika Z. P. na jednake dijelove čini nekretnina označena kao kčbr. 217 – Kuća, dvor, voćnjak i šuma s površinom od 1540 m , upisana u zk. ul. 87 k.o. V. , te se nalaže tuženiku platiti tužiteljici iznos od 5.000,00 EUR (pettisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude“. Riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena navedena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluke nižestupanjskih sudova ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su stranke bivši bračni drugovi čija zajednica je prestala u lipnju 2004., da je tijekom trajanja njihove zajednice stečena nekretnina upisana u zk. ul. 87 k.o. V.2 (nekretnina je stečena na temelju ugovora iz 2002. godine u kojem je kao kupac naznačen tuženik koji se u zemljišne knjige i upisao kao vlasnik nekretnine).

Utvrđeno je također da je tuženik prodao nekretninu za iznos od 10.000,00 EUR te da je nakon toga otplatio kredit koji je prethodno ishodio radi kupnje iste nekretnine.

Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi da navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka te da se naloži tuženiku isplatiti joj iznos od 5.000,00 EUR koji predstavlja jednu polovicu sredstava koja je tuženik stekao prodajom nekretnine.

Tužbeni zahtjev je prihvaćen jer nižestupanjski sudovi smatraju da nije odlučno što je nekretnina otuđena.

Naime, prvostupanjski sud smatra da prigovori tuženika (između ostalog prigovor zastare tražbine tužiteljice) nisu osnovani „jer vlasničke tužbe ne zastarijevaju“, a drugostupanjski sud dodaje da „se radi o predmetu bračne stečevine i njene diobe isplate slijedom čega prigovor zastare nije osnovan“.

Tužbenim zahtjevom tužiteljica je tražila da se, između ostalog, naloži „civilna dioba navedene nekretnine“, a taj dio zahtjeva prvostupanjski sud je izostavio. Povodom žalbe tuženika, drugostupanjski sud je u razlozima svoje presude iznio da ta okolnost „nema karakter apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka sa sankcijom ukidanja presude“.

Pravna pitanja koja se odnose na procesnopravne obveze drugostupanjskog suda, dopuštenost tužbe u dijelu koji se odnosi na deklaratorni zahtjev, zatim u dijelu koji se odnosi na propuštanje prvostupanjskog suda da odluči o dijelu zahtjeva izostavljanjem naloga za civilnu diobu, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, obrazlažući zbog čega navedena pitanja smatra važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-823/14-2 od 16. travnja 2014. i Rev-x- 951/12-2 od 5. ožujka 2014., međutim, navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne sadrže nikakva pravna shvaćanja koja bi se odnosila na prethodno navedena pravna pitanja zbog kojih je revizija podnesena, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 3. ZPP-a revizija u tom dijelu odbačena.

Međutim, pravno pitanje koje se odnosi na pravni karakter novčanog zahtjeva suvlasnika nekretnine prema drugom suvlasniku koji je otuđenjem stekao određeni novčani iznos, te s time u vezi pitanje zastare tražbine tužiteljice, važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer su shvaćanja nižestupanjskih sudova u suprotnosti sa pravnim shvaćanjima iznesenima u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostalog, u suprotnosti s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-951/12-2 od 5. ožujka 2014. na koju se revident poziva.

Naime, pravo suvlasnika na diobu stvari prestaje valjanim otuđenjem te stvari (među strankama nije sporna valjanost ugovora o prodaji kojeg je sklopio tuženik), dakle, prestankom suvlasništva, pa zbog toga zahtjev suvlasnika za isplatu vrijednosti suvlasničkog dijela otuđene stvari može imati pravnu prirodu zahtjeva za naknadu štete (umanjenje imovine suvlasnika u smislu odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05 i dr. – dalje: ZOO) u smislu čl. 1085. st. 3. ZOO-a, a s tim pravom može biti kumulirano pravo tražiti nadoknadu vrijednosti ostvarene koristi zbog stjecanja bez osnove (čl. 1111. st. 1. ZOO-a).

Dakle, opravdano revident prigovara da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo smatrajući zahtjev za isplatu iznosa od 5.000,00 EUR osnovanim, te smatrajući da nije osnovan prigovor zastare, iznoseći da „vlasničke tužbe ne zastarijevaju“ (prvostupanjski sud), odnosno, da „se radi o predmetu bračne stečevine i njene diobe isplatom“ (drugostupanjski sud), čime je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP-a (pogrešna primjena materijalnog prava) zbog čega niti činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska presuda.

U nastavku postupka treba, imajući u vidu sve izloženo, utvrditi činjenice koje se odnose na osnovanost prigovora zastare (primjenom rokova iz odredaba ZOO-a), te nakon toga donijeti zakonitu odluku.

Odluka o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 20. ožujka 2019.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.