II Rev-140/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 140/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JKP "Vodovod i kanalizacija" S., protiv tuženika "A. " K.S., radi isplate, rješavajući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 19. travnja 1994. br. Pž-1257/94, kojim je potvrđeno rješenje Okružnog privrednog suda u Splitu od 27. X. 1993. br. P-865/93, u sjednici održanoj dana 9. veljače 1995.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija ukidaju rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu br. Pž- 1257/94 od 19. travnja 1994. i Okružnog privrednog suda (sada Trgovačkog suda) u Splitu br. P-865/93 od 27. X. 1993. u dijelu kojim je tužba odbačena, pa se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.

Odbacuje se revizija protiv dijela rješenja kojim je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjerene.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnim rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim se taj sud oglasio apsolutno nenadležnim i tužbu odbacio. Naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.000 HRD (15 kuna). Odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere radi osiguranja novčanog potraživanja.

Protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja izjavio je reviziju tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio. Revizija je dijelom osnovana, a dijelom nije dopuštena.

Predmet spora jest zahtjev tužitelja - Javnog komunalnog poduzeća "Vodovod i kanalizacija" protiv tuženika Poduzeća "A. " radi isplate 17,710.368 HRD (17.710 kuna) na ime posebne vodoprivredne naknade - naknade za korištenje vode.

Sudovi otklanjaju sudsku nadležnost za postupanje u navedenoj pravnoj stvari iz slijedećih razloga: "Da je vodoprivredna naknada potraživanje koje nastaje temeljem javnog ovlaštenja koje potraživanje proizlazi iz odredbi Zakona o vodama, a odnosi se na primjenu odgovarajućih odredbi Zakona o općem upravnom postupku, a sukladno Zakonu o općem upravnom postupku dužne su postupati i komunalne organizacije u obavljanju javnih ovlaštenja povjerenih im zakonom. Slijedom toga da je "tužitelj kao javno komunalno poduzeće tijelo, koje odlučuje u upravnim stvarima sukladno Zakonu o općem upravnom postupku koje ovlaštenje mu je dato Zakonom o vodama".

Suprotno navedenom pravnom pristupu ovaj sud cijeni da je za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari nadležan sud.

Tužitelj je javno komunalno poduzeće koje potrošače opskrbljuje vodom (pruža komunalnu uslugu opskrbe vodom) i koje na temelju fakture naplaćuje od neposrednih korisnika uz cijenu vode (naknada za potrošenu vodu) i posebnu vodoprivrednu naknadu - naknadu za korištenje vode.

Naknada za korištenje vode je posebna vodoprivredna naknada (čl. 132. Zakona o vodama - "NN", br. 53/90, 9/91, 28/93, 43/93) koju plaćaju pravne osobe i građani koji koriste vodu, a plaća se za korištenje vode kao prirodnog bogatstva (čl. 134. st. 1. Zakona o vodama). Visinu naknade za korištenje vode određuje Vlada Republike Hrvatske (čl. 134. st. 2. Zakona o vodama), a naknada se plaća prema količini iskorištene vode (čl. 134. st. 3. Zakona o vodama).

Odredbom čl. 141. Zakona o vodama (u dikciji zakonske odredbe iz vremena nastale obveze plaćanja naknade) propisano je da naknadu za korištenje vode koja se isporučuje potrošačima putem javnog vodoopskrbnog sustava obračunavaju i plaćaju komunalna poduzeća odnosno druge pravne osobe koje isporučuju vodu prema ukupnoj količini vode isporučene potrošaču (izmijenjenom odredbom čl. 141. st. 1. Zakona o vodama - "NN", br. 28/93, 43/93 - naknadu obračunavaju i plaćaju komunalna poduzeća zajedno sa cijenom vode).

Prema odredbi čl. 2. st. 1. Pravilnika o obračunavanju i plaćanju naknade za korištenje vode - "NN", br. 30/91 (donijetog na temelju odredbe čl. 142. Zakona o vodama -dalje: Pravilnik) obveznik plaćanja naknade za korištenje vode je komunalno poduzeće i druge pravne osobe koje putem javnog vodoopskrbnog sustava snabdijevaju vodom građane i druge neposredne korisnike. Temeljem odredbe čl. 9. Pravilnika obveznici - dakle komunalne organizacije same obračunavaju visinu naknade po isteku svakog mjeseca prema količini isporučene vode neposrednim korisnicima, a tek ukoliko obveznik (ovdje komunalna organizacija) ne obračuna i ne uplati naknadu za određeno razdoblje naknadu utvrđuje rješenjem "Hrvatska vodoprivreda". Odredbom čl. 17. Pravilnika utvrđeno je da obveznici, a to su i komunalne organizacije imaju pravo u fakturi za isporučenu vodu koju dostavljaju neposrednim korisnicima iznos koji se plaća na ime naknade za korištenje vode posebno iskazati.

Iz navedenih pozitivnih propisa proizlazi da temeljem Zakona o vodama obveznik plaćanja naknade za korištenje vode je komunalna organizacija i ako zakonski obveznik plaćanja posebne komunalne naknade tu naknadu ne plati tada je "Hrvatska vodoprivreda" ovlaštena donijeti rješenje kojim će utvrditi naknadu i to na temelju odredbe čl. 19. Pravilnika postupajući po propisima koji se primjenjuju u upravnim stvarima. Međutim obvezno-pravni odnos glede plaćanja naknade za korištenje vode koji je Zakonom o vodama i Pravilnikom uspostavljen između javnog vodoprivrednog poduzeća "Hrvatske vodoprivrede" koja je osnovana Zakonom o vodama upravo radi obavljanja vodoprivredne djelatnosti i kojoj je zakonom utvrđeno pravo na izvršavanje javnih ovlaštenja u vodoprivredi u skladu sa zakonom (čl. 104. toč. 6. Zakona o vodama) i obveznika plaćanja komunalne naknade - ovdje komunalne organizacije različit je od obvezno- pravnog odnosa koji se uspostavlja između komunalne organizacije kao davatelja komunalne usluge opskrbe vodom i neposrednog potrošača kao i karakter ovlaštenja koje imaju te komunalne organizacije glede naknade za korištenje vode prema neposrednim potrošačima.

Pravne osobe naime postupaju po Zakonu o općem upravnom postupku kad u obavljanju javnih ovlasti rješavaju u upravnim stvarima (čl. 1. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku - "NN", br. 53/91). Komunalna organizacija koja obračunava i naplaćuje naknadu za korištenje vode od neposrednog potrošača

II Rev 140/94

ne rješava u upravnoj stvari temeljem javnog ovlaštenja jer je javno ovlaštenje u djelatnosti vodoprivrede dato "Hrvatskoj vodoprivredi". Naprotiv komunalna organizacija izdaje račun za obavljenu komunalnu uslugu i kada dužnik svoju dospjelu obvezu iz računa ne podmiri o tom je nadležan odlučivati sud (drugo je pitanje je li cijena za pruženu komunalnu uslugu a s tim u vezi i naknada za korištenje vode kao dio cijene komunalne usluge pravilno zaračunata o čemu ovisi (ne) osnovanost tužbenog zahtjeva). Za drukčiju prosudbu o karakteru dijela cijene komunalne usluge nije odlučno što se naknada za korištenje vode plaća na račun "Hrvatske vodoprivrede" (čl. 134. st. 5. Zakona o vodama) i što ta naknada predstavlja jednu od materijalnih osnova vodoprivrede (čl. 121. Zakona o vodama).

Tuženiku nije priznat status jednog od obveznika plaćanja naknade za korištenje vode (čl. 2. toč. 2., 3. i 5. Pravilnika) prema kojima se iznos naknade koju plaćaju ti obveznici određuje rješenjem koje po općem upravnom postupku i drugim propisima koji se primjenjuju u upravnim stvarima donosi "Hrvatska vodoprivreda" (čl. 10. u vezi sa čl. 19. Pravilnika).

S obzirom na iznijete razloge, a temeljem odredbe čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("NN", br. 53/91, 91/92) valjalo je ukinuti pobijana rješenja u dijelu kojim je odbačena tužba i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.

U dijelu kojim je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere revizija nije dopuštena.

Ovo iz razloga jer se o privremenoj mjeri odlučuje primjenom Zakona o izvršnom postupku, a temeljem odredbe čl. 9. toga zakona protiv pravomoćne odluke donesene u postupku izvršenja i osiguranja nije dopuštena revizija.

S obzirom na navedeno temeljem odredbe čl. 392. Zakona o parničnom postupku revizija je u odnosnom dijelu odbačena.

Iz razloga navedenih odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. veljače 1995.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.