Revr-179/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 179/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović - Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz V. G., koju zastupa T. H., odvjetnica u V. G., protiv tuženice Z. l. Z. d.o.o. iz Z., koju zastupa B. P., odvjetnik u V. G., radi poništaja odluke, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž- 1709/03 od 26. listopada 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 13. veljače 2003. posl. br. P-57/99, u sjednici održanoj 10. listopada 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Poništava se odluka o otkazu Ugovora o radu od 25. travnja 1997. godine, kojom se tužiteljici L. M. iz V. G., na radnom mjestu „O. P. I.“ otkazuje Ugovor o radu br. …sklopljen dana ...

II. Poništava se odluka od 20. svibnja 1997. godine kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava L. M. protiv odluke o otkazu Ugovora o radu.

III. Poništava se odluka o otkazu Ugovora o radu od 7. kolovoza 1998. godine kojom se tužiteljici L. M. iz V. G., na radnom mjestu „O. P. I. otkazuje Ugovor o radu br. … sklopljen dana ...

IV. Poništava se odluka od 02. rujna 1998. godine kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava L. M. protiv odluke o otkazu Ugovora o radu.

V. Nalaže se tuženoj Z. l. Z. d.o.o. iz Z., da tužiteljicu L. M. iz V. G., vrati na radno mjesto na kojem je tužiteljica radila prije nedopuštenog otkaza sukladno Ugovoru o radu br. … sklopljenom između tužiteljice i tužene ...

VI. Nalaže se tuženoj Z. l. Z. d.o.o. iz Z., da tužiteljici L. M. isplati izgubljenu plaću od 08. kolovoza 1998. godine do presuđenja u iznosu od 235.308,20 kn zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa plaće do isplate i to na:

iznos od 2.980,00 kuna od 15. rujna 1998.

iznos od 3.597,31 kuna od 15. listopada 1998.

iznos od 3.544,56 kuna od 15. studenog 1998.

iznos od 3.861,13 kuna od 15. prosinca 1998.

iznos od 4.332,03 kuna od 15. siječnja 1999.

iznos od 1.200,00 kuna od 15. siječnja 1999.

iznos od 4.243,32 kuna od 15. veljače 1999.

iznos od 3.773,67 kuna od 15. ožujka 1999.

iznos od 5.735,21 kuna od 15. travnja 1999.

iznos od 4.128,29 kuna od 15. svibnja 1999.

iznos od 3.985,94 kuna od 15. lipnja 1999.

iznos od 4.122,80 kuna od 15. srpnja 1999.

iznos od 3.895,24 kuna od 15. kolovoza 1999.

iznos od 3.908,78 kuna od 15. rujna 1999.

iznos od 3.963,47 kuna od 15. listopada 1999.

iznos od 4.021,29 kuna od 15. studenog 1999.

iznos od 3.886,94 kuna od 15. prosinca 1999.

iznos od 3.892,35 kuna od 15. siječnja 2000.

iznos od 4.596,95 kuna od 15. veljače 2000.

iznos od 5.744,01 kuna od 15. ožujka 2000.

iznos od 3.886,72 kuna od 15. travnja 2000.

iznos od 4.188,86 kuna od 15. svibnja 2000.

iznos od 4.361,90 kuna od 15. lipnja 2000.

iznos od 4.113,07 kuna od 15. srpnja 2000.

iznos od 5.049,87 kuna od 15. kolovoza 2000.

iznos od 4.138,13 kuna od 15. rujna 2000.

iznos od 4.177,32 kuna od 15. listopada 2000.

iznos od 4.189,00 kuna od 15. studenog 2000.

iznos od 4.527,31 kuna od 15. prosinca 2000.

iznos od 4.263,95 kuna od 15. siječnja 2001.

iznos od 1.725,00 kuna od 15. siječnja 2001.

iznos od 4.253,57 kuna od 15. veljače 2001.

iznos od 4.264,06 kuna od 15. ožujka 2001.

iznos od 6.674,81 kuna od 15. travnja 2001.

iznos od 4.702,02 kuna od 15. svibnja 2001.

iznos od 6.157,25 kuna od 15. lipnja 2001.

iznos od 4.655,59 kuna od 15. srpnja 2001.

iznos od 4.908,00 kuna od 15. kolovoza 2001.

iznos od 4.912,04 kuna od 15. rujna 2001.

iznos od 4.401,31 kuna od 15. listopada 2001.

iznos od 4.401,31 kuna od 15. studenog 2001.

iznos od 4.401,31 kuna od 15. prosinca 2001.

iznos od 4.401,31 kuna od 15. siječnja 2002.

iznos od 1.725,00 kuna od 15. siječnja 2002.

iznos od 4.401,31 kuna od 15. veljače 2002.

iznos od 3.791,85 kuna od 15. ožujka 2002.

iznos od 3.791,85 kuna od 15. travnja 2002.

iznos od 3.791,85 kuna od 15. svibnja 2002.

iznos od 3.793,26 kuna od 15. lipnja 2002.

iznos od 3.793,26 kuna od 15. srpnja 2002.

iznos od 3.793,26 kuna od 15. kolovoza 2002.

iznos od 3.793,26 kuna od 15. rujna 2002.

iznos od 3.793,26 kuna od 15. listopada 2002.

iznos od 3.793,26 kuna od 15. studenog 2002.

iznos od 3.793,26 kuna od 15. prosinca 2002.

iznos od 3.793,26 kuna od 15. siječnja 2003.

iznos od 3.793,26 kuna od 15. veljače 2003

VII. Nalaže se tuženoj Z. l. d.o.o. iz Z., da tužiteljici L. M. naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljici M. L. iz V. G., da tuženoj Z. l. Z. d.o.o. iz Z., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 21.980,98 kn u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje odnosno da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se revizija tužiteljice odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima provedenim u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih nejasnoća ni proturječnosti, niti drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Sud drugog stupnja je u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tužiteljice. Bio je to dužan samo u odnosu na one njene žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženice temeljem Ugovora o radu od 02. travnja 1996. s tim da je radila na radnom mjestu "o. P. I.";

- da je tužiteljica odlukom tuženice od 25. travnja 1997. otkazan Ugovor o radu temeljem čl. 106. st. 1. al. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR), jer da je 17. ožujka 1997. godine oko 18,45 sati vikom i galamom uznemirila prisutne putnike i namjerno razbila staklo na ulaznim vratima, čime da je narušila ugled tuženog poduzeća i jer nije obavila liječnički pregled 11. ožujka 1997. iako je uredno pozvana, a koji pregled je uvjet za nastavak obavljanja poslova i radnih zadataka tužiteljice;

- da je odlukom tuženice od 20. svibnja 1997. odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu njenih prava protiv navedene odluke o otkazu Ugovora o radu;

- da je tužiteljica upozorenjem od 13. rujna 1996. upozorena o obvezama iz radnog odnosa i mogućnost otkaza, jer je ustanovljeno da je 18. srpnja 1996. u vremenu 21,25 do 22,45 sati prije završetka radnog vremena napustila radno mjesto bez dopuštenja vođe smjene sigurnosti;

- da je tužiteljici odlukom tuženika od 7. kolovoza 1998., temeljem čl. 107. ZR otkazan radni odnos zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer je u tijeku otkaznog roka prema ranijoj odluci, dana 20. srpnja 1998. u 13,30 sati kroz RTG uređaji propustila vježbovno eksplozivno sredstvo čime je omogućila unošenje tog sredstva u zrakoplov, te da je taj propust pokušala zatajiti, jer nije obavijestila voditelja smjene sigurnosti niti je o tome napisala izvještaj što je bila dužna učiniti;

- da je poslodavac saznao za tu povredu 31. srpnja 1998. iz izvješća o provjeri rada RTG operatera ZDZ od postaje aeorodromske policije od 30. srpnja 1998.;

- da je time prema ovoj odluci tužiteljica prekršila radnu obvezu opisanu čl. 2. Ugovora o radu i čl. 74. st. 2. i 3. Pravilnika o radu;

- da je odlukom tuženice od 02. rujna 1998. odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava protiv odluke od 07. kolovoza 1998.

Sudovi su utvrditi da tužiteljica iz opravdanih razloga nije otišla na pregled 11. ožujka 1997. zbog mjesečnice i zbog toga što je na dan zakazanog pregleda radila noćnu smjenu. Pregledu je pristupila 26. ožujka 1997., ali taj pregled nije obavila u potpunosti, jer je bila pozvana na dostavljanje medicinske dokumentacije, ali tome nije udovoljila, pa je liječnički karton zaključen kao nedovršen.

Prema utvrđenju sudova tužiteljica je 17. ožujka 1997. radila od 7. do 19. sati, te je prije odlaska otišla zajedno sa K. H. u sobu za odmor, gdje je galamila. Naime, tada je uslijedio telefonski poziv saslušane svjedokinje A. Š. koja je rekla „tko se to tamo dere“ (misleći na sobu na odmor), pa su sudovi pravilno zaključili da je ta vika odnosno galama mogla uznemiriti putnike koji su se nalazili u pristanišnoj zgradi ispred prostora za registraciju putnika tzv. … i da je time narušila ugled poduzeća što je suprotno odredbi čl. 74. st. 2. i 3. Pravilnika o radu tuženice od 25. ožujka 1996.

Sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su utvrdili da su se u konkretnom slučaju ostvarili razlozi za otkaz Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice na temelju čl. 106. st. 1. toč. 3. ZR, jer je tužiteljica zbog svog skrivljenog ponašanja propustila obaviti do kraja liječnički pregled, a galamom je uznemirila putnike koji su se nalazili u prostoriji zgrade.

Tužiteljica je postupila protivno stavku 3. čl. 74. Pravilnika o radu tuženika u kojem se navodi da zaposlenik mora izbjegavati sve što bi moglo prouzročiti štetne posljedice tuženici ili trećim osobama ometati uredno obavljanje djelatnosti ili umanjiti njegov ugled iz 177. tog Pravilnika iz kojeg proizlazi da je zaposlenik dužan pristupiti zdravstvenom pregledu na zahtjev ovlaštene osobe.

Tužiteljica neosnovano prigovara da nepostoje posebni dokazi da je pozvana na dostavljanje medicinske dokumentacije, jer je u suprotnosti sa podacima u spisu predmeta (l 121, 122 i 124).

Liječničko uvjerenje koje tužiteljici nije njenom krivnjom izdano, mora postojati da bi se moglo raditi na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica.

Tužiteljica je dobila i izvanredni otkaz Ugovora o radu s obzirom da je 20. srpnja 1998. godine u 13,30 sati kroz RTG uređaj propustila vježbovno eksplozivno sredstvo i time omogućila unošenje tog sredstva u zrakoplov i da o tome događaju nije obavijestila voditelja smjene sigurnosti niti je o tome sačinila izvješće, što je morala učiniti.

Sudovi su zbog toga pravilno otkazali tužiteljici Ugovor o radu temeljem čl. 107. st. 1. i 2. ZR, te čl. 74. st. 2. i 3. Pravilnika o radu.

Sudovi su utvrdili:

- da je tužiteljica kritičnog dana (za vrijeme trajanja otkaznog roka po ranijoj odluci tuženice) radila u smjeni 13-14 sati u RTG prostoriji sa Z. K. i Ž. L. u kojoj su se nalazili monitori za pregled prtljage;

- da su Z. K. i Ž. L. napustili RTG prostoriju radi provjere druge sumnjive prtljage, a da je tužiteljica ostala sama u toj prostoriji;

- da je pripadnik policije D. V. nakon što je utvrdio da je došlo do propuštanja vježbovno eksplozivnog sredstva otišao u RTG prostoriju u kojoj je zatekao samo tužiteljicu;

- da tužiteljica, što proizlazi iz njenog iskaza, nije obraćala pozornost na monitor kojim se prati transferna prtljaga, jer da je ta prtljaga pregledana u mjestu polaska;

- da tužiteljica nije zatražila pomoć, pored tvrdnje da ne može uredno obavljati posao s obzirom da je ostala sama u RTG prostoriji;

- da o tom događaju nije sačinila izvješće niti obavijestila neposredno rukovoditelja Ž. Ž.;

- da se predmetni monitor nalazio na udaljenosti od 1,5 m u smjeru gledanja tužiteljice i da je tužiteljica mogla i trebala uočiti nailazak vježbovnog eksplozivnog sredstva.

Prema posebnom utvrđenju sudova tužiteljica, kada je ostala sama u RTG prostoriji kod pojačanog prometa trebala je zvati voditelja smjene sigurnosti i obavijestiti ga da ne može samostalno obavljati sav posao u RTG prostoriji i privremeno zaustaviti protok prtljage. Trebala je zatražiti pomoć od drugih zaposlenika. Sve to tužiteljica je propustila učiniti i naprotiv pokušala zatajiti prolazak vježbovnog eksplozivnog sredstva.

Tužiteljica u reviziji ističe i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a i osporava činjenična utvrđenja sudova, što u ovom revizijskom stadiju postupka nije dopušteno.

Prema, naime, izričitoj odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice za poništaj navedenih odluka tuženice o otkazu ugovora o radu.

S obzirom na takvu odluku sudova trebalo je odbiti zahtjev tužiteljice da ju se vrati na radno mjesto na kojem je radila prije otkaza ugovora o radu i zahtjevom za isplatu plaće od 8. kolovoza 1998. do presuđenja u iznosu 230.308,20 kn.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 10. listopada 2007.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.