I Kž-149/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-149/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. K., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 25. listopada 1999. godine broj K-25/99, u sjednici održanoj 9. siječnja 2001. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragana Novosela,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zlataru, presudom od 25. listopada 1999. godine broj K-25/99, na temelju čl. 340. toč. 3. ZKP/93 oslobodio je od optužbe T.K. da bi počinio kazneno djelo protiv drugih društvenih vrijednosti, neovlaštenom proizvodnjom i stavljanjem u promet opojnih droga iz čl. 196. st. 1. OKZRH.

Na temelju čl. 91. ZKP/93 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 12. svibnja 2000. godine broj DOKŽ-584/00 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatra da je sud prvog stupnja nakon provedenog dokaznog postupka izveo pogrešan zaključak o postojanju odnosno nepostojanju činjenica odlučnih za presudu.

Za razliku od žalitelja, ovaj sud kao sud drugog stupnja ne nalazi da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno.

Naime, sama činjenica da je indijska konoplja bila zasađena na zapuštenoj njivi optuženikova oca, koja je od kuće u kojoj stanuje udaljena oko 50 km, nije dovoljna za zaključak da je upravo optuženik zasadio, zalijevao, presadio odnosno uzgajao navedene biljke.

U takvoj radnji nikada nije zatečen, niti u tom pravcu postoje dokazi, naprotiv, djelatnici policije su došli k njemu kući i odveli ga na lice mjesta. Počupavši stabiljke dali su mu na potpis i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, koju je i potpisao iz razloga jer mu je predstojala ženidba, kako sam navodi. U nedostatku drugih, protivnih dokaza, sud je opravdano prihvatio tu obranu budući se ženio 8. srpnja 1995. godine, a potvrdu potpisao 30. lipnja 1995. godine, što nije sporno. Stajalište državnog odvjetnika, iz žalbe, da je to bilo znatno kasnije je relativno budući sa gledišta optuženika kao mladoženje, kojem se u kući pojavila policija s ozbiljnim optužbama, to i nije bilo znatno kasnije pa da bi optuženikov strah bio neopravdan.

U nedostatku protivnih dokaza ovakva obrana se ukazuje uvjerljivom pa ju je sud prvog stupnja opravdano prihvatio i donio odluku u korist optuženika, koju prihvaća i ovaj sud. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. siječnja 2001. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.