Rev-307/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 307/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Radomire Felicijan- Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ.B. iz Z., koju zastupaju T.T. i I.U., odvjetnici u Z., protiv tuženice C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 8. rujna 1992. br. Gž-1755/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 1991. br. Pn-2815/91, u sjednici održanoj dana 7. prosinca 1993.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužiteljici na ime naknade štete zbog tuđe pomoći za proteklo razdoblje iznos od 168.000 HRD te za buduće razdoblje po 6.000 HRD mjesečno zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen. Sud drugog stupnja je u odbijajućem dijelu potvrdio presudu suda prvoga stupnja kad je rješenjem ukinuo tu presudu u dijelu kojim je tuženica dužna platiti tužiteljici temeljem navedenog pravnog osnova i to za proteklo razdoblje iznos veći od 55.740 HRD a za buduće razdoblje iznos veći od 4.020 HRD mjesečno kao i u odluci o parničnom trošku.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud u tom dijelu pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica u ovoj parnici traži od tuženice naknadu štete zbog troškova tuđe pomoći za proteklo razdoblje i za budućnost.

Nije sporno da su tužiteljici pomoć davali članovi njezine obitelji i da će to činiti u buduće.

U ovom stadiju postupka ostala je sporna visina naknade spomenutih troškova na koju tužiteljica ima pravo.

Po prihvaćenoj sudskoj praksi oštećenik ima pravo na naknadu ove materijalne štete i u slučaju kada mu tu pomoć daju članovi njegove obitelji dakle kada te usluge nije platio trećoj osobi.

Visina te naknade pak utvrđuje se po netto zaradi osobe koja takvu pomoć daje u mjestu u kojem je ona bila potrebna, a u slučaju da takva osoba ne postoji po slobodnoj ocjeni suda.

Dosuđenjem navedenog iznosa nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tužiteljice.

Spomenuta naknada se dosuđuje u nominalnom iznosu navedenih troškova u vrijeme njihova nastanka, a ne prema cijenama na dan presuđenja, kao što pogrešno smatra tužiteljica.

Iz tih razloga revizija nije osnovana pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 7. prosinca 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.