Supreme Court dismisses appeal on termination of employment contract due to serious breach of duties.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the second-instance judgment regarding the termination of an employment contract. The court found that the employee's actions constituted a significant breach of duties, justifying immediate dismissal without prior warning. Consequently, the court ruled that the employer's decision to terminate the contract was legally sound and the appeal lacked merit.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu čl. 113. st. 1. podstavak 3.; Zakon o parničnom postupku čl. 393.; Termination of employment contract for serious breach of duties does not require prior warning if the employee's conduct demonstrates clear intent to harm the employer and destroys trust.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 78/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. L. iz R. zastupanog po punomoćniku A. Z., odvjetniku u Z. o. u. A. Z. i V. Z. iz P. protiv tuženika M. d.d. R. radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja M. d.d. R., protiv protutuženika A. L. iz R., zastupanog po punomoćniku A. Z., odvjetniku u Z. o. u. A. Z. i V. Z. iz P., radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-2634/09-2 od 14. rujna 2009., kojom je preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P- 1154/05-83 od 11. ožujka 2009., u sjednici održanoj 19. siječnja 2011.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska djelomična presuda „u dosuđujućem dijelu“ i odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu (Odluka pravnog prednika tuženika broj: … od … 2005. godine) koji je zaključen između pravnog prednika tuženika - protutužitelja (poslodavca) i tužitelja - protutuženika (posloprimca) dana … 2001. godine nije dopušten i bez pravnog je učinka, te da radni odnos tužitelja - protutuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku - protutužitelju da tužitelja - protutuženika vrati na radno mjesto iz tog Ugovora o radu (poslove 6. grupe radnih mjesta i to pretežito poslove voditelja službe u Sektoru za investicije i razvoj te poslove koji se obavljaju uobičajeno u okviru 6. grupe radnih mjesta) u roku 8 dana.“
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka počinjenih pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom - i to iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP-a, te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili podredno preinači i usvoji tužbeni zahtjev.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a u svezi s odredbom čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 84/08 ), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.
Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja - iz kojih se može provjeriti, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, i to nakon što je ocijenio svaki za tu odluku odlučan dokaz - sve u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
Navodi revidenta kojima dovodi u pitanje utvrđenje drugostupanjskog suda o povredama radnih obveza koje su mu stavljene na teret (tvrdnjom da postoje značajne nedosljednosti i proturječja u izjavama svjedoka V. i V. - pa je svjedoke trebalo ocijeniti nepouzdanim i iskorištenim, a da evidentnim valja uzeti kako je tuženik sve iskonstruirao i imputirao mu kako bi ga se riješio), te opravdava svoje ponašanje (tvrdnjom da ničim nije ni mogao utjecati na odabir najpovoljnijeg ponuđača te da nije dokazano da je počinio imputirane mu povrede), u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (budući prema njegovom shvaćanju osporena odluka nije utemeljena na provedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni), a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.
Pritom valja imati na umu da o dokazima koje će izvesti i na kojima će temeljiti utvrđenja odlučnih činjenica odlučuje sud (čl. 220. st. 2 ZPP-a), a da na vrijednost osporene presude ne može utjecati po tužitelju izraženo nezadovoljstvo vrednovanjem u postupku provedenih dokaza - jer je to vrednovanje izvršeno samo u okvirima ovlasti sudova iz odredbe čl. 8. ZPP-a.
Uostalom, dokaz u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora, pa to može biti isprava i iskaz saslušanih svjedoka, tako da okolnost što je drugostupanjska presuda utemeljena i na iskazima svjedoka - koji su istinitim ocijenjeni po nižestupanjskim sudovima (budući je drugostupanjski sud prihvatio ocjenu tih iskaza prvostupanjskog suda), ne oduzima toj presudi vrijednost valjane i zakonite.
U predmetu nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a ).
Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenom odluke od … 2005. o redovnom otkazu s njim zaključenog ugovora o radu „zbog skrivljenog ponašanja radnika“, te na obvezivanje tuženika da ga vrati na rad na radno mjesto „iz Ugovora o radu“.
U revizijskom stadiju parnice sporna je dopuštenost odluke tuženika o otkazivanju ugovora o radu kojeg je zaključio s tužiteljem: je li tužitelj doista počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje bi opravdavale odluku tuženika o redovnom otkazu s njim zaključenog ugovora o radu „zbog skrivljenog ponašanja radnika“ i je li prilikom otkazivanja ugovora o radu bilo postupovnih propusta u odlučivanju, a koji bi propusti za posljedicu imali nedopuštenost donesene odluke.
U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:
- da je tužitelj … 2001. zaključio s pravnim prednikom tuženika (dalje: tuženikom) Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova 6. grupe radnih mjesta i to pretežito poslova voditelja službe u Sektoru za investicije i razvoj, i to na: pružanju stručne podrške kod pripreme i realizacije projekata investicija te investicijskog i tekućeg održavanja; uvođenju izvođača u posao; kontrolu i nadzor izvođenja strojarskih radova prema tehničko- tehnološkoj dokumentaciji; obavljanju poslova iz Sektora uz suradnju drugih relevantnih stručnjaka,
- da je u … 2003., a na seminaru održanom u P., tužitelj od ovlaštene osobe tvrtke P. d.o.o. Z., koja je konkurirala za posao izvođenja određenih radova klimatizacije na objektu tuženika, zahtijevao predaju određenog iznosa novca na ruke za usluge promjene projektirane opreme proizvođača C. opremom proizvođača P. d.o.o. Z., dok je krajem … 2004., u postupku ugovaranja poslova projektiranja kanalizacije Turističkog naselja M., od ovlaštene osobe tvrtke R. d.o.o., poslovnog partnera tuženika, zahtijevao da se ponuđeni iznos cijene posla od 78.000,00 kuna uveća za 10%, te da mu se iznos tako uvećane ponude isplati,
- da je tuženik Odlukom broj: … od … 2005. otkazao tužitelju ugovor o radu „zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika)“, i to pozivom na odredbu čl. 113. st. 1. podstavak 3. Zakona o radu, a sve zbog navedenih postupaka iz … 2003. i … 2004. - jer da je „koristeći svoje radno mjesto pokušao za sebe steći nepripadajuću imovinsku korist, na štetu imovine i ugleda poslodavca“, uz određenje da mu radni odnos prestaje istekom dva i pol mjesečnog otkaznog roka koji počinje teći od dana dostave Odluke,
- da je protiv te Odluke tužitelj izjavio zahtjev za zaštitu prava kojeg tuženik nije prihvatio,
- da je o namjeri otkazivanja s tužiteljem zaključenog ugovora o radu proveden postupak savjetovanja s Radničkim vijećem tuženika.
Na temelju takvih utvrđenja, koja u revizijskom stadiju parnice ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), drugostupanjski sud je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od … 2005. o redovnom otkazu ugovora o radu ocijenio (izvodeći zaključak iz činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku) neosnovanim i (preinačenjem prvostupanjske presude) odbio, i time je pravilno primijenio materijalno pravo.
Odredbama čl. 113. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 137/04 i 68/05- dalje: ZR-a) propisano je da poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju (podstavak 3. toga članka) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a mora dokazati poslodavac.
Pritom kod ocjene postoje li razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika valja imati na umu ukupno ponašanje radnika za trajanja ugovorenog radnog odnosa, i to ponašanje u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morao obavljati.
U konkretnom slučaju, a prema shvaćanju i revizijskog suda, ostvarene su pretpostavke za primjenu odredbe čl. 113. st. 1. podstavak 3. ZR-a.
Protivno navodima revidenta, a polazeći od toga da odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, u ovome slučaju utvrđeno činjenično stanje opravdava shvaćanje drugostupanjskog suda da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu zaključenog s tužiteljem zbog njegovog skrivljenog ponašanja.
Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZR-a “radnik je obvezan prema uputama poslodavca datim u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao”, dok je odredbom čl. 9. st. 1. ZR-a propisano: “u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika u svezi s radnim odnosom”.
Tužitelj se, prema prosudbi i revizijskog suda, nije ponašao sukladno tim odredbama, u skladu s naravi i vrsti posla za koji je bio zadužen.
Tuženik je kao tužiteljev poslodavac, a u skladu s naravi posla službe u kojoj je tužitelj radio, imao pravo očekivati i zahtijevati od tužitelja (kao uostalom i od svih svojih radnika) da savjesno i odgovorno ispunjava svoje ugovorene radne obveze te da posao obavlja za njega i u njegovu korist i opravda povjerenje koje mu je priklonio primajući ga u ugovorni odnos - sve u smislu odredbi čl. 12., 17. i 18. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) i odredbe čl. 9. ZR-a, te da i time pridonosi boljem i uspješnijem poslovanju poslodavca i zaštiti njegova ugleda.
Međutim, a budući se tužitelj nije ponašao u skladu s takvim standardom ponašanja - jer se ono što je činio ne može okarakterizirati primjerenim, odgovornim i profesionalnim postupanjem, njegovo je postupanje tuženik opravdano okarakterizirao kršenjem radnih obveza s značajem povreda koje po svojoj težini i karakteru opravdavaju odluku o otkazu s tužiteljem zaključenog ugovora o radu u smislu odredbe čl. 113. st. 1. podstavak 3. ZR-a.
Uostalom tužitelj u odnosu na takvo shvaćanje u reviziji niti ne navodi u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava, već sugerira svoja shvaćanja i osporava ocjenu provedenih dokaza po drugostupanjskom sudu i utvrđeno činjenično stanje - glede svojih postupaka, a iz kojeg razloga se revizija ne može izjaviti (u smislu već navedenih odredbi čl. 385. ZPP-a).
Osporena odluka tuženika nije nedopuštena ni samo time što postupci tužitelja nisu prijavljeni i pravno okvalificirani „kaznenim djelima“, a sve obzirom da ta pravna kvalifikacija nema utjecaja na izraženo i za odluku o predmetu spora jedino relevantno shvaćanje drugostupanjskog suda: da ti postupci imaju značaj kršenja radnih obveza, a tužitelju se nije ni stavljalo na teret činjenje određenih kaznenih djela.
Kod donošenja odluke o otkazu nije povrijeđena niti odredba čl. 117. st. 1. ZR-a.
Prema navedenoj zakonskoj odredbi, „prije redovitog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem, poslodavac je dužan radnika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.“
U ovome slučaju postojale su okolnosti zbog kojih poslodavac opravdano nije tako postupio, a sve budući je iz ponašanja tužitelja (koristio je svoje radno mjesto u namjeri ostvarenja protupravne imovinske koristi, i to na štetu tuženika i njegovih poslovnih partnera, izigravši ukazano mu povjerenje) te iz posljedica i takvog ponašanja (bar očitom povredom njegova ugleda i time prouzrokovanom štetom) jasno da od poslodavca nije niti bilo osnovano očekivati da to učini.
Revident u reviziji neosnovano ističe i da je poslodavac propustio postupiti prema odredbi čl. 106. st. 2. ZR-a (čl. 113. st. 2. pročišćenog teksta ZR-a) - i zaposliti ga „na nekim drugim poslovima“, a sve obzirom da se ta odredba primjenjuje samo na poslovno i osobno uvjetovani otkaz, a ne i na otkaz ugovora kakav je prijeporni: uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.
Stoga, a budući iz izloženog proizlazi da nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti osporene odluke tuženika o otkazu ugovora o radu kojeg je zaključio s tužiteljem, a s time u svezi niti zahtjev na obvezivanje tuženika da tužitelja vrati na radno mjesto „iz Ugovora o radu“, na kojem je radio po zaključenom ugovoru, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena - pa je reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).
U Zagrebu, 19. siječnja 2011.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.