Gžp-489/2014-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžp-489/2014

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Sovjetke Režić, predsjednice vijeća, Blaženke Rilov Ćurin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Verice Franić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz O. D., kojeg zastupa punomoćnik M.

V. odvjetnik u S., protiv tuženika B. d.d. T., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Trogiru broj P-234/13 od 7. ožujka 2014., u sjednici održanoj 14. travnja 2015.,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja D. M. iz O. D., pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Trogiru broj P-234/13 od 7. ožujka 2014. i sudi:

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja D. M. iz O. D., koji glasi:

1. Utvrđuje se da se tužitelj D. M. iz O. D., kod tuženika B. d.d. T., nalazi u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pa je prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom 11. rujna 2009., nezakonit.

2. Nalaže se tuženiku B. d.d. T., , da u roku od 8 dana tužitelja D. M. iz O. D., vrati na poslove brodocjevara.

II. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki 3 izreke presude Općinskog suda u Trogiru broj P-234/13 od 7. ožujka 2014., na način da ista glasi:

Nalaže se tuženiku B. d.d. T., da u roku od 8 dana naknadi tužitelju D. M. iz O. D., parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da se tužitelj D. M. iz O. D., kod tuženika B. d.d. T., nalazi u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pa je prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom 11. rujna 2009., nezakonit.

2. Nalaže se tuženiku B. d.d. T., da u roku od 8 dana tužitelja D. M. iz O. D., vrati na poslove brodocjevara.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju ovom parnicom prouzročeni parnični trošak."

Protiv te presude žalio se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje:ZPP), s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno, da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražen je trošak u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna.

Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja i predložio odbijanje iste kao neosnovane.

Žalba je osnovana.

Tužitelj je u ovoj parnici zatražio zaštitu iz radnog odnosa, zahtijevajući utvrđenje da se kod tuženika nalazi u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pa da je nezakonit prestanak radnog odnosa s danom 11. rujna 2009. Zatražio je i da se naloži tuženiku da s njim zaključi pisani ugovor o radu na neodređeno vrijeme u roku od 8 dana, kojeg da će, u protivnom, zamijeniti presuda. Zahtijevao je i vraćanje na rad.

Naime, tužitelj je s tuženikom 11. ožujka 2008. zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od šest mjeseci, za radno mjesto brodocjevara II, a potom su stranke zaključile još četiri ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju od po tri mjeseca. Nakon toga je tuženik dostavio tužitelju pisanu obavijest od 27. kolovoza 2009. kojom ga obavještava da mu, sukladno uglavku članka 1. i 13. ugovora o radu od 11. lipnja 2009., sklopljenog na određeno vrijeme do 11. rujna 2009., prestaje radni odnos zasnovan po predmetnom ugovoru.

Presudom prvostupanjskog suda broj P-708/09 od 6. prosinca 2011. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Međutim, povodom njegove žalbe, presudom ovog drugostupanjskog suda broj Gžrs-70/12 od 17. siječnja 2013., djelomično je odbijena žalba i potvrđena pobijana presuda u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da se naloži tuženiku da s tužiteljem u roku od 8 dana zaključi pisani ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sukladno odredbama ugovora o radu koji je među strankama zaključen 11. ožujka 2008., a u protivnom da će takav ugovor zamijeniti presuda, dok je rješenjem ukinuta pobijana presuda u preostalom dijelu te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Stoga je u nastavljenom postupku trebalo raspraviti i odlučiti o zahtjevu tužitelja da se s tuženikom nalazi u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pa da je nezakonit prestanak radnog odnosa tužitelja s danom 11. rujna 2009., te o zahtjevu tužitelja za vraćanje na posao.

Prvostupanjski sud je, raspravljajući o ovim spornim pitanjima, smatrao da su svi ugovori o radu na određeno vrijeme sklopljeni sporazumom stranaka, te da su istima stranke uredile svoje odnose, a istekom posljednjeg od njih, tužitelju da je prestao radni odnos kod tuženika, jer je prestanak ugovora unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom trajanja radnog odnosa. Navedeni ugovori o radu, da su zaključeni prema objektivnim potrebama posla kod tuženika, a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka S. P. i T. M., prema kojima su takvi ugovori na određeno vrijeme zaključivani radi dovršenja određenih poslova u svezi novogradnje, odnosno u svim tim ugovorima koji su zaključivani s radnicima potrebite struke brodocjevara, montera, zavarivača i slično, da nisu navedeni razlozi zbog čega se zasniva taj ugovor o radu na određeno vrijeme, nego u naravi, već da bi po završetku poslova prestajala i potreba za takvim radnicima. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da ugovori o radu sklopljeni na određeno vrijeme nisu protivni odredbama Zakona o radu, jer su isti zaključeni zbog potreba tuženika za radnicima određene struke, a u svrhu dovršenja poslova vezanih za novogradnje i hitnosti izvođenja radova za određene faze izgradnje novogradnje, pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan u cijelosti.

Po ocijeni ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud iz činjenica što ih je utvrdio, izveo pogrešan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena pobijana odluka. Ni materijalno pravo nije pravilno primijenjeno. Naime, odredbom članka 15. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 - pročišćeni tekst i 68/05, dalje u tekstu: ZR) koji se u ovom slučaju primjenjuje, propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

Nadalje, prema stavku 5. istoga članka, ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama toga Zakona, ili ako radnik ostane raditi kod poslodavca nakon vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je radnik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

U ugovoru o radu od 11. ožujka 2008., te ostalim ugovorima o radu koje su stranke zaključile je navedeno da se sklapaju na određeno vrijeme, ali ni u jednom nije naveden razlog sklapanja ugovora na određeno vrijeme.

Prvostupanjski sud je temeljem iskaza svjedoka S. P. i T. M., utvrdio da su ugovori o radu kod tuženika sklapani radi dovršenja poslova vezanih za novogradnje (dovršenje brodova).

Međutim, iz iskaza tih svjedoka ne proizlazi da su to bile povremene, iznimne situacije kada je tuženik imao potrebu za radnicima koji će obavljati poslove čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, odnosno da je tuženik upravo iz tih razloga sklopio s tužiteljem ugovor o radu na određeno vrijeme. Naprotiv, iz iskaza saslušanih svjedoka S. P. i T. M. proizlazi da je tuženik redovito s radnicima sklapao ugovore o radu na određeno vrijeme koji bi nakon tri godine prerasli u ugovore o radu na neodređeno vrijeme, a tako da je postupao radi provjere udovoljava li radnik svojim sposobnostima zahtjevima radnog mjesta.

Iz navedenog proizlazi da je tuženik sklapanjem s tužiteljem pet uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, na istim poslovima, iste sklapao protivno odredbama članka 15. stavka 1. ZR-a, pa su stoga ti ugovori prerasli u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, temeljem zakonske presumpcije iz odredbe članka 15. stavka 5. ZR-a, kako se osnovano navodi u žalbi tužitelja.

Nadalje, kako je predmetni ugovor o radu nezakonito sklopljen kao ugovor o radu na određeno vrijeme, dopuštenost prestanka toga ugovora, treba cijeniti kroz odgovarajuće odredbe ZR-a o otkazu ugovora o radu. Međutim, tužitelj u ovoj parnici, radi pogrešnog pravnog shvaćanja da se radi o valjanim ugovorima o radu na određeno vrijeme, nije dokazao postojanje zakonske pretpostavke za otkaz ugovora o radu u konkretnom slučaju. Stoga, otkaz nije dopušten i sukladno odredbi članka 122. stavka 1. ZR-a, osnovan je zahtjev tužitelja za vraćanje na posao.

Radi svega izloženog, temeljem odredbe članka 373. točke 2. i 3. ZPP-a, prihvaćena je kao osnovana žalba tužitelja i preinačena presuda prvostupanjskog suda, na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, a radi čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove drugostupanjske presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, te u vezi s Tbr7 točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09), odnosno Tbr7 točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12), a radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 14. travnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Sovjetka Režić, v. r.