Rev-1386/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1386/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š. iz S., protiv tuženika L. D. d.o. o. iz S., radi utvrđenja i vraćanja na rad te isplate plaće, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 21. srpnja 2000. br. Gž-3364/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 01. lipnja 1999. br. P-2412/95, u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2003.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu od 01. lipnja 1999. br. P-2412/95 odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je zaposlena na radnom mjestu operatera kadrovskih poslova i obračuna plaća kod tuženika od 01. srpnja 1994., pa ju je tuženik dužan vratiti na rad i rasporediti na navedeno radno mjesto, te joj isplatiti plaće od 01. srpnja 1994., pa nadalje.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu od 21. srpnja 2000. br. Gž- 3364/99 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je uložila reviziju iz svih revizijskih razloga. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili iste preinači i udovolji tužbenom zahtjevu.

Primjerak pravovremene i potpune revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” 53/91, 91/92 i 112/99 u daljem tekstu: ZPP), dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

Izmjenama i dopunama članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 112/99 – u daljem tekstu: ZIDZPP-a) revizija protiv pravomoćne drugostupanjske presude dopuštena je samo u sporovima iz radnog odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa.

Kako je u konkretnom slučaju predmet spora zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je od 1. srpnja 1994. u radnom odnosu kod tuženika, slijedom čega ju je isti dužan rasporediti na odgovarajuće radno mjesto i isplatiti plaću od 1. srpnja 1994. pa nadalje, dakle ne radi se o sporu protiv odluke o prestanku radnog odnosa, jer tužiteljici radni odnos nije prestao (ni u L. h. ni u L. D.) ni na jedan zakonom predviđen način, to revizija protiv pravomoćne presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev da je od 1. srpnja 1994. u radnom odnosu kod tuženika koji ju je dužan vratiti na posao, nije dopuštena.

Ni protiv dijela presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate plaće od 1. srpnja 1994. pa nadalje revizija nije dopuštena, jer je člankom 4. istog Zakona za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora, koja mora prelaziti iznos od 100.000,00 kuna. Kako tužiteljica tužbom traži isplatu plaća u ukupnom iznosu od 81.000,00 kuna, to primjenom odredbe članka 10. st. 3. ZIDZPP-a, s obzirom da je drugostupanjska presuda donijeta 21. srpnja 2000, revizija ni protiv tog dijela presude nije dopuštena.

Valjalo je stoga primjenom odredbe članka 392. u svezi s čl. 382. st. 2. i 4. ZPP-a odbaciti reviziju tužiteljice kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 15. listopada 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.