I Kž-426/2012-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 426/12-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Senke Klarić- Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Branka Brkića, Ileane Vinja, Melite Božičević- Grbić i Zlate Lipnjak-Bosanac kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. R. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama opt. R. V. i opt. M. D. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 28. ožujka 2012. godine broj K-72/11, u sjednici održanoj dana 9. listopada 2014. godine, u nazočnosti optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika L. D.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I Povodom žalbe opt. M. D., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na tog optuženika te se na temelju čl. 354. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97) izriče da se opt. M. D.

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

da je dana ... godine u R., u …ulici kod …, protivno čl. 3. Zakonu o suzbijanju opojnih droga, imao kod sebe 2,45 gr droge „Amfetamin“, koja se nalazi na Popisu opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga, te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga,

dakle, neovlašteno posjedovanje tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – zlouporabom opojnih droga opisano u čl. 173. st. 1. KZ/97.

I Kž 426/12-6

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.- 5. ZKP/97 te nužni izdaci opt. M. D. i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračuna.

Na temelju čl. 463. st. 1. ZKP/97 od opt. M. D. oduzima se 0,45 gr. droge „Amfetamin“ koja droga ima biti uništena.

Uslijed toga, žalba opt. M. D. je bespredmetna.

II. Prihvaća se žalba opt. R. V., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na tog optuženika (djela opisana pod toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude) te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-72/11 od 28. ožujka 2012. godine opt. R.

V. i opt. M. D. oglašeni su krivima za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga i to:

- opt. R. V. pod toč. 1. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97 za koje mu je uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. c) i čl. 60. st. 1. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine te pod toč. 2. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ/97 u svezi sa čl. 57. st. 2. i 4. toč. b) i čl. 60. st. 1. KZ/97 za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, da bi primjenom odredaba o stjecaju isti bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jednog mjeseca;

- opt. M. D. pod toč. 3. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/97 za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca te je prema istom temeljem čl. 67. st. 1., 2. i 3. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda sa rokom kušnje od jedne godine.

Temeljem odredbe čl. 82. st. 1. i 2. KZ/97 uz primjenu čl. 466. ZKP/97 od opt. R. V. oduzeta je imovinska korist u iznosu od 100,00 kn.

Temeljem odredbe čl. 80. st. 1. i 3. u vezi sa čl. 173. st. 7. KZ/97 od opt. M. D. oduzima se 0,45 gr opojne droge amfetamin.

Temeljem odredbe čl. 122. st. 1. i 4. ZKP/97 opt. R. V. obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka paušalno u iznosu od 300,00 kn dok je opt. M. D. u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu su podnijeli obojica optuženika.

Opt. R. V., po branitelju J. D., žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Opt. M. D. žali se zbog bitnih povreda odredaba ZKP-a te povrede kaznenog zakona, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači tako što će ga se osloboditi od optužbe odnosno

I Kž 426/12-6

osloboditi od kazne ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP/97 spis je dostavljen na razgledavanje Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske te je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-821/12 od 18. lipnja 2012. godine.

Žalba opt. M. D. bespredmetna je.

Žalba opt. R. V. osnovana je.

O žalbi i povodom žalbe opt. M. D.

Kako je danom 1. siječnja 2013. godine stupio na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) koji je blaži za ovog optuženika, i kako je odredbom čl. 3. st. 2. KZ/11 propisana obvezna primjena blažeg zakona u situaciji kada se zakon nakon počinjenog kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni, a kako je novi Kazneni zakon evidentno blaži za počinitelja jer više ne sankcionira kazneno djelo posjedovanja opojne droge, za razliku od ranije važećeg KZ/97 koji je isto sankcionirao u čl. 173. st. 1. tog Zakona, to je po službenoj dužnosti pazeći na pravilnu primjenu kaznenog zakona ovaj drugostupanjski sud povodom optuženikove žalbe preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na M. D. te je temeljem odredbe čl. 354. toč. 1. ZKP/97 istog oslobodio od optužbe, u kom slučaju troškovi postupka u odnosu na istog padaju na teret proračuna (čl. 123. st. 1. ZKP/97), ali je po odredbi čl. 463. st. 1. ZKP/97 od njega oduzeta droga koju je posjedovao.

Stoga je u odnosu na istog valjalo odlučiti kao pod I. izreke.

O žalbi opt. R. V.

U pravu je ovaj žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud bez dovoljno kritičnosti prihvatio kao istinitu obranu opt. M. D. koju je dao pred redarstvenim vlastima u nazočnosti branitelja a kod koje je ostao i kod istražnog suca.

Opt. M. D. na glavnoj raspravi nije iznosio obranu, nije želio odgovarati na ničija pitanja osim na pitanja svog branitelja koji se odnose na njegovo zdravlje i neke osobne prilike, tako da obrana nije imala mogućnosti tijekom postupka postaviti mu pitanja kako bi eventualno iscrpila svoje konvencijsko i ustavno pravo da ispita svjedoke optužbe, koje svjedoke optužbe spada i suoptuženik na čijem iskazu se pobijana presuda u cijelosti temelji.

Žalitelj pravilno primjećuje da prvostupanjski nije imao na raspolaganju niti jedan drugi dokaz kojem bi terećenje od strane suoptuženika M. D. bilo potkrijepljeno.

Naime, kod opt. R. V. izvršena je pretraga te nisu ni pronađeni nikakvi predmetni koji bi ga povezivali sa bilo kakvom zlouporabom opojnih droga, a kamoli sa prodajom.

I Kž 426/12-6

Opt. R. V. prvostupanjskom sudu dao je argumentirano obrazloženje da ga opt. M. D. ima interesa lažno ga teretiti, jer je prema iskazu opt. R. V. 2006. godine došlo do fizičkog obračuna u kojem je opt. R. V. istukao opt. M. D..

Pa iako opt. R. V. tvrdi da četiri godine iza toga nisu komunicirali, a da nisu komunicirali četiri godine priznaje i opt. M. D., prvostupanjski sud svejedno prihvaća dosta neodređen iskaz opt. M. D. da ga je 2007. godine, na različitim mjestima, opt. R. V. častio amfetaminom, odnosno davao mu amfetamin na uživanje.

Ako je fizički sukob bio 2006. godine, i ako četiri godine nisu komunicirali, onda je nemoguće da bi R. V. 2007. godine u stanu, u automobilu i na radnom mjestu nudio i davao na uživanje amfetamin M. D..

Ako je kojim slučajem opt. M. D. izmislio inkriminirani događaj opisan pod toč. 2. izreke iz 2007. godine, onda s pravom može dovesti u pitanje i njegovo terećenje za događaj od ... godine za koje se pod toč. 1. tereti opt. R. V..

Ne samo da obrana nije imala mogućnosti ispitati ovog ključnog svjedoka optužbe, nego su izostali bilo kakvi podupirući dokazi, dapače podupirući dokazi su protiv optužbe, jer pretragom kod opt. R. V. nije pronađeno ništa što bi ga povezivalo sa opojnim drogama, a iz iskaza opt. M. D. bi proizlazilo da se on intenzivno bavi prodajom opojnih droga.

Zato će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ponoviti raspoložive dokaze, i dopuniti dokazni postupak ispitujući sada kao svjedoka M. D., odnosno provjerom da li je u inkriminiranom razdoblju iz toč. 2. izreke R. V. koristio vozilo svoje majke, da li je koristio stan u ulici … i da li je na radnom mjesto u rafineriji U. bilo dopušteno ulaziti osobama i pod kojim uvjetima, a sve kako bi se provjerile tvrdnje opt. R. V. da nije upravljao automobilom svoje majke, da nije koristio predmetni stan i da M. D. nije imao mogućnost pristupiti na njegovo radno mjesto gdje je inače obnašao dužnost zaštitara u rafineriji U. u R..

Stoga nalazeći da je žalba opt. R. V. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovana, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu, te temeljem odredbe čl. 388. st. 1. ZKP/97 odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 9. listopada 2014. godine

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.