II Rev-63/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. Z., . . ., koga zastupa L.M. odvjetnik iz Z., . ., protiv tuženika .L. . iz K., koga zastupa D.Š. odvjetnik iz Z., radi 87.746,54 kn (87.746.544 HRD), odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 24. siječnja 1994. godine, br. Pž-3544/93-2 s kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 6. rujna 1993. godine, br. P-2766/93., na sjednici održanoj dana 5. ožujka 1997. godine,
Legislator headnote
AI generatedII Rev-63/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Državni odvjetnik, kojemu je revizija dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Rev-63/1995-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. Z., . . ., koga zastupa L.M. odvjetnik iz Z., . ., protiv tuženika .L. . iz K., koga zastupa D.Š. odvjetnik iz Z., radi 87.746,54 kn (87.746.544 HRD), odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 24. siječnja 1994. godine, br. Pž-3544/93-2 s kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 6. rujna 1993. godine, br. P-2766/93., na sjednici održanoj dana 5. ožujka 1997. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija, pa se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 24. siječnja 1994. godine, br. Pž-3544/93-2 i presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 6. rujna 1993. godine, br. P-2766/93 u odbijajućem dijelu (toč. 2. izreke), te se predmet vraća na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 24. siječnja 1994. godine, br. Pž-3544/93-2 potvrdio presudu Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 6. rujna 1993. godine, br. P-2766/93. u dijelu s kojim je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za svotu od 64.596,65 kn (64.596.654 HRD).
Protiv te drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj, zbog pogrješne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba praničnog postupka. U reviziji navodi, da je u pobijanoj presudi prihvaćen način izračuna dužne svote, koji je suprotan odredbama ugovora. Prema odredbama ugovora bilo je potrebno na određeni dan revalvorizirati svotu i toj svoti pribrojiti kamate. Prema izraženom pravnom motrištu suda onaj tko ugovori valutnu klauzulu ima pravo na manju kamatu od onoga tko takvu klauzulu neugovori. Revident smatra da valutna klauzula ne isključuje pravo na kamatu. Vrijednost avansa je na dan ugovaranja bila 166.666,60 DEM, a dosuđena svota na dan donošenja prvostupanjske presude je 6.852,67 DEM. Zbog toga predlaže da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Tuženik je dao odgovor na reviziju. Predlaže da sud reviziju odbije kao neosnovanu.
Državni odvjetnik, kojemu je revizija dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.
Revizija je osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. revizijski sud ispituje samo ukoliko je u reviziji izričito upozoreno na ostvarenje takovih bitnih povreda, kao i način na koji su one ostvarene. Nije dovoljan općeniti navod, da se revizija izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako to čini revident u reviziji. Budući da iz samog sadržaja revizije ne proizlazi, da se ona odnosi na parije spomenute bitne povrede odredaba ZPP, ovaj sud nije niti ispitivao ostvarenje tih bitnih povreda ZPP u provedenom postupku.
Ovaj sud međutim smatra da su nižestupanjski sudovi u primjeni materijalnog prava imali pogrešan pravni pristup. On se očitovao u izraženom motrištu, da tuženik isporukom drvne mase u vrijednosti od 1.468,94 kn (1.468.946 HRD) nije ispunio prijepornu tražbinu niti djelomično odnosno nije ju ispunio niti u toj svoti. To bi prema izraženom motrištu bilo zbog toga što je isporuka drvene mase izvršena E. , Filijala R.. Iz tako izraženog pravnog motrišta proizlazilo, da je E.. , Filijala R. bila pravna osoba, koja je prava i obveza stjecala za sebe. Budući da se radilo o poslovnoj jedinici, koja u pravilu nije bila pravna osoba, već je to bio tuženik posljedica izraženog pravnog motrišta u primjeni materijalnog prava je to da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u odnosu na to da se spomenuta isporuka drve mase nije odnosila na tuženika, već na drugi pravni subjekt.
Pogrešan je također pravni pristup izražen u presudama nižestupanjskih sudova u ocjeni u kakvom se pravnom odnosu radi između stranaka. Iz pravnog pristupa nižestupanjskih sudova može se zaključiti da bi se između stranaka radilo o ugovoru o zajmu. Posljedica takvog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava je također nepotupno utvrđeno činjenično stanje. Naime, isprava, koju su stranke sastavile o dotičnom pravnom odnosu nosi naslov ugovor o avansu. Svota novca koja je doznačena sukladno odredbama te pismene isprave se također naziva avans. U pravnom prometu se pod izričajem avans ili predujam podrazumijeva svota, koja se daje na ime djelomičnog ispunjenja obveze unaprijed, tj. prije primljene protučinidbe, prema tome avansom ili predujmom se unaprijed podmiruje tražbina, koja još nije dospjela. Dakle, utvrđeno činjenično stanje do sada nije dovoljan osnov za zaključak da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu. Tome zaključku za prilog ide pigovor o djelomičnom vračanju dužne svote isporukom drvene mase.
Pored iznijetoga valja napomenuti da je ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u svezi sa kamatama, odnosno sa načinom obračuna kamata. Iz čl. 400. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91., dalje ZOO) samo kamate i druge bankarske organizacije mogu sklopiti ugovor, s kojim se predviđa da će na kamatu, kada dospije za isplatu, početi teći kamata, ako nebude isplaćena. Slijedom toga, da bi tužitelj imao pravo na ugovoreni način obračuna kamata morao bi biti banka, odnosno bankarska organizacija. Također prilikom donošenja odluke o kamatama valja imati u vidu i odredbe čl. 141. ZOO. Smatrajući da su nižestupanjski sudovi imali pogrešan pravni pristup u primjeni materijalnog prava ovaj sud je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP, ukinuo presude nižestupanjskih sudova i predmet vratio na ponovno suđenje. U ponovnom posutpku prvostupanjski sud će voditi računa o odredbama čl. 7. i 8. ZPP imajući u vidu gornje primjedbe, utvrditi sve odlučne činjenice i nakon toga donijeti na zakonu utemeljenu odluku.
U Zagrebu, 5. ožujka 1997.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.