Revt-70/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 70/13-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. d.d. R., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik iz R., protiv tuženika G. C. d.o.o. L., Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnica iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2922/10-4 od 19. srpnja 2012. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-1112/08 od 10. ožujka 2010., u sjednici održanoj 20. ožujka 2013.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2922/10 od 19. srpnja 2012. te se predmet vraća navedenom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopuštena ovrha određena rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. Ovr-574/08 od 12. lipnja 2008., na nekretninama tužitelja, a naloženo je Općinskom sudu u Rabu da izvrši brisanje zabilježbe ovrhe određene navedenim rješenjem.

Istom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 30.664,00 kn a odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 11.316,00 kn.

Drugostupanjskom presudom preinačena je navedena prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev odbijen, a tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 32.029,25 kn.

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne nog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da povrede odredbe parnič

se drugostupanjska presuda ukine.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je određena ovrha protiv tužitelja rješenjem navedenim u izreci nižestupanjskih sudova, tužitelj da je upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, a ovrha je predložena na temelju odluke Osnovnog suda u Ljubljani za koju je utvrđeno da je ovršna 10. prosinca 1992., a drugostupanjski sud ocjenjuje da od tog dana počne teći vrijeme potrebno za zastaru (čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 – dalje: ZOO).

S obzirom na to da je tuženik dana 18. prosinca 2002. podnio sudu Republike Hrvatske prijedlog za priznanje strane sudske odluke (odluka Osnovnog suda u Ljubljani na temelju koje je određena ovrha), drugostupanjski sud je ocijenio da je podnošenjem prijedloga za priznanje strane sudske odluke došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 388. ZOO. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda drugostupanjski sud je zbog izloženih razloga zaključio da nije osnovan prigovor zastare pa je prvostupanjska presuda preinačena i odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi da je ovrha nedopuštena.

Revizijom se drugostupanjska presuda pobija prije svega zbog razloga iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), navodeći da u vrijeme donošenja drugostupanjske presude tuženik više nije postojao, a uz reviziju je priloženo i rješenje o brisanju iz sudskog registra. Iz tog rješenja vidljivo je da je Okružni sud u Ljubljani riješio da se iz sudskog registra briše tuženik na temelju pravomoćnog rješenja o zaključenju stečajnog postupka Okružnog suda u Ljubljani posl. br. St-95/10 od 4. studenog 2011., rješenjem Okružnog suda u Ljubljani posl. br. Srg 2011/46547 od 30. studenog 2011., dakle prije donošenja drugostupanjske presude.

Navedeno upućuje na zaključak o tome kako je u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Zbog izloženih razloga, temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP drugostupanjska presuda je ukinuta, a u nastavku postupka treba pouzdano utvrditi da li je tuženik prestao postojati, tj., da li je u postupku kao tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku (čl. 77. ZPP), odnosno jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 212. toč. 4. ZPP-a.

Treba dodati i to da je drugostupanjski sud, kao što je već navedeno, zaključio da prigovor zastare nije osnovan, ocjenjujući da je podnošenjem prijedloga za priznanje strane sudske odluke došlo do prekida zastare.

Međutim, iz razloga koje je iznio drugostupanjski sud proizlazi da je prijedlog za priznanje strane sudske odluke podnesen nakon što je već isteklo deset godina od dana kada je bilo moguće tražiti ispunjenje obveze (čl. 379. st. 1. ZOO) a izgubljeno je iz vida da do prekida zastarijevanja može doći samo prije nego što istekne vrijeme potrebno za zastaru (nakon što istekne vrijeme potrebno za zastaru moguće je odricanje od zastare u smislu odredbe čl. 365. ZOO, ali više nije moguće prekinuti zastaru koja je već nastupila).

U Zagrebu, 20. ožujka 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.