Legislator Case Law & Legislation
Us-4474/2005-4 AI generated

Administrative court dismisses appeal against municipal utility fee order for telecom infrastructure land use.

Case Number Us-4474/2005-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Administrative Court of the Republic of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a municipal decision ordering a utility fee. The plaintiff argued that the land, hosting telecom infrastructure outside the built-up area, did not constitute a business space requiring fees and contested the applied rate coefficients. The court rejected these claims, finding the land served a business function and that the first-instance body correctly applied the specific rate coefficients for telecom infrastructure and undeveloped land under the relevant laws.

Legislator headnote

AI generated

Article 22 of the Law on Municipal Management; Article 23 of the Law on Municipal Management; Article 42 of the Law on Administrative Disputes: Municipalities may levy utility fees on business spaces and undeveloped land used for business activities, and such fees are due even when the land is outside the built-up area if it serves a business function.

Keywords

AI generated
municipal utility fees telecom infrastructure business space definition administrative appeal undeveloped land rate coefficients administrative court

Cited Legislation

AI generated
Article 22, paragraph 2 of the Law on Municipal Management
Article 23, paragraph 1 of the Law on Municipal Management
Article 42, paragraph 2 of the Law on Administrative Disputes

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Us-4474/2005-4

U I M E R E U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan- Đurović kao predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ane Berlengi Fellner kao članica vijeća, te sudske savjetnice Kristine Senjak kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T-M. H. d.o.o., kojeg zastupa N. K. dipl.iur, protiv rješenja Bjelovarsko-bilogorske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, graditeljstvo i komunalne poslove, klasa: UP/II-363-01/04-

01/33, ur. broj: 2103/1-04-05-02 od 11. ožujka 2005., radi komunalne naknade, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2009.,

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o plaćanju komunalne naknade O. Š., Jedinstvenog upravnog odjela B.-b. ž. klasa: 363-03/04-22, ur. broj: 2123-05-01/04 od 1. rujna 2004.

Navedenim rješenjem tužitelju se kao obvezniku komunalne naknade utvrđuje za poslovni prostor u Š. koji služi za obavljanje poslovne djelatnosti na području O. Š., komunalna naknada za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2003., u iznosu 15.208,32 kn. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tužnog tijela iz svih razloga navedenih u odredbi članka 10. Zakona o upravnim sporovima. U tužbi u bitnom navodi da je zakupac zemljišta na predmetnoj lokaciji koja se nalazi izvan građevinskog područja i izvan naselja Š. radi čega nije u obvezi plaćati komunalnu naknadu prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Osim toga, navodi da nije korisnik poslovnog prostora površine 126,37 m[2] , već se na predmetnom zemljištu nalazi atenski stup s kontejnerom, a što se prema mišljenju tužitelja ne može smatrati poslovnim prostorom u smislu članka 2. Zakona o zakupu poslovnog prostora. Naposljetku prigovara visini komunalne naknade obzirom da mu je prvostupanjskim rješenjem određen koeficijent namjene 10,00 kao i za poslovni prostor, a smatra da mu je za građevinsko zemljište taj koeficijent trebao iznositi 0,25, pa bi mu i komunalna naknada bila 40 puta niža od utvrđene. Slijedom navedenog, predlaže da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu predlaže da se tužba odbije ostajući u cijelosti kod obrazloženja rješenja koje se tužbom osporava, te u bitom navodi da se u konkretnom slučaju radi o poslovnom prostoru koji se sastoji od telekomunikacijske infrastrukture bez koje tužitelj nije u mogućnosti obavljati telekomunikacijsku uslugu.

Tužba nije osnovana.

Odredbom članka 22. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 26/03-Pročišćeni tekst), propisano je da komunalnu naknadu plaćaju vlasnici odnosno korisnici stambenog prostora, poslovnog prostora, garažnog prostora, građevinskog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađenog građevinskog zemljišta.

Nadalje, odredbom članka 23. stavka 1. istog Zakona, propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj naknadi kojom se, između ostalog, obvezatno utvrđuju naselja u jedinicama lokalne samouprave u kojima se naplaćuje komunalna naknada, područja zona u gradu, odnosno općini, koeficijenti zona (Kz) za pojedine zone, koeficijent namjene (Kn) za poslovni prostor i za građevno zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti.

Slijedom navedenog, Općinsko vijeće O. Š. donijelo je Odluku o visini komunalne naknade za 2003. godinu klasa: 363-03/03-12 ur.broj: 2123-05-01/03 od 28. veljače 2002.

Tužitelj je, prema podacima spisa predmeta, korisnik poslovnog prostora koji sadrži telekomunikacijsku infrastrukturu radi obavljanja telekomunikacijskih usluga, površine 126,37 m[2] , kao i neizgrađenog građevinskog zemljišta površine 73,63 m , koje nekretnine se nalazi na prostoru O. Š., odnosno prema navedenoj Odluci u zoni I čiji je koeficijent zone (Kz) 1,00, a radi čega je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo visinu komunalne naknade za tužitelja obzirom da se na poslovni prostor koji služi za ostale djelatnosti primjenjuje odredba članka 6. točke 5. Odluke, prema kojoj je koeficijent namjene (Kn) od 10,00, dok se za neizgrađeno građevinsko zemljište primjenjuje odredba članka 6. točka 3. Odluke prema kojoj je koeficijent namjene (Kn) od 0,05.

Tužitelj u tužbi navodi da nije u obvezi plaćati komunalnu naknadu sukladno odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Međutim, tužitelj za tu svoju tvrdnju ne prilaže odgovarajuće dokaze. Naime, prema spomenutoj odredbi komunalna naknada se plaća za poslovni prostor izvan građevinskog područja naselja na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja javnih površina i nerazvrstanih cesta, te javna rasvjeta i koje su opremljene najmanje pristupnom cestom, objektima za opskrbu električnom energijom i vodom prema mjesnim prilikama, te čine sastavni dio komunalne infrastrukture jedinice lokalne samouprave, a tužitelj ničim nije doveo u sumnju da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke predviđene stavkom 3. navedenog članka 22. Zakona o komunalnog gospodarstvu.

U pogledu prigovora tužitelja da se na predmetnom zemljištu nalazi atenski stup s kontejnerom, a što se ne može smatrati poslovnim prostorom, valja istaknuti da je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je predmetni prostor koji sadrži telekomunikacijsku infrastrukturu radi obavljanja telekomunikacijskih usluga svrstalo u poslovni prostor koji služi za ostale djelatnosti.

Naposljetku neosnovano tužitelj prigovara visini komunalne naknade smatrajući da mu je prvostupanjskim rješenjem određen koeficijent namjene za neizgrađeno građevinsko zemljište 10,00 kao i za poslovni prostor. Ovo iz razloga što je u konkretnom slučaju za neizgrađeno građevinsko zemljište primijenjen koeficijent namjene (Kn) od 0,05 koji koeficijent je sukladan odredbi članka 27. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

Slijedom navedenog, kako je prvostupanjskim rješenjem tužitelju pravilno utvrđena komunalna naknada, to osporenim rješenjem kojim je odbijena žalba nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 6. svibnja 2009.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Kristina Senjak, v.r.

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.