Legislator Case Law & Legislation
Revr-1267/2011-2 AI generated

Criminal trial damages claim dismissed as state not liable for non-culpable police misconduct.

Case Number Revr-1267/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a lower court ruling that rejected her civil claim for damages against the Republic of Croatia. The prosecutor argued that the criminal proceedings were a sham designed to humiliate her, yet the court found no evidence of malicious intent or fault on the state's part. Consequently, the court held that since the prosecutor was acquitted and the state lacked culpability, it was not liable for the alleged non-material damages.

Legislator headnote

AI generated

čl. 154. st. 1. ZOO; čl. 158. ZOO; čl. 392. a) st. 1. ZPP: The state is not liable for damages caused by its agents if the agent was acquitted and the state cannot prove fault or intent on its part.

Keywords

AI generated
state liability non-material damages criminal proceedings state culpability acquitted prosecutor negligence standard civil appeal

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1267/11-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice B. L. iz Z., koju zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik iz V., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zaboku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gž-1470/11 od 1. lipnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-196/07-56 od 23. travnja 2010., u sjednici održanoj 8. siječnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

I Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se naloži tuženoj Republici Hrvatskoj tužiteljici B. L. iz Z. platiti s osnova naknade neimovinske štete ukupan iznos od 325.000,00 kn te s osnova naknade imovinske štete ukupan iznos od 874.858,33 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje tekućom od dana podnošenja tužbe pa do 31. prosinca 2007. a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja odgovara eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena kao i nadoknaditi parnični trošak, a sve u roku od 15 dana.

Istom prvostupanjskom presudom naloženo je tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženoj u iznosu od 147.620,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2010. pa do isplate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena u roku od 15 dana.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda, a tuženoj se nisu dosudili troškovi odgovora na žalbu.

Tužiteljica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se drugostupanjska odluka preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev odnosno podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Tužena je podnijela odgovor na reviziju kojim predlaže da se odbije revizija tužiteljice kao neosnovana i da se potvrdi drugostupanjska presuda.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima obje nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi su jasni i ne proturječe stanju spisa pa nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP opisno istaknut u reviziji.

Iz revizije se ne može razabrati koje ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka ima u vidu revident.

Nije sporno da je protiv tužiteljice vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Zaboku pod poslovnim brojem K-15/05 u kojem je pravomoćnom presudom od 27. lipnja 2005. tužiteljica oslobođena optužbe za kaznena djela iz čl. 347. st. 1. i čl. 337. st. 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01– dalje u tekstu: KZ/97).

Također nije sporno da je tužiteljica privremeno udaljena s radnog mjesta i da od 2001. do 2006. nije ostvarivala dohodak, a zbog čega je pretrpjela materijalnu štetu čiju naknadu potražuje u ovom postupku.

Osim navedene, materijalna šteta koju potražuje odnosi se i na onu koju je pretrpjela kao honorarni zastupnik ZAMP-a, zatim na štetu nastalu zbog raskida ugovora o osiguranju, zbog raskida stambene štednje za sina, prodaje stana, vinograda i klijeti za cijenu manju od tržišne a sve radi podmirivanja kredita, zbog duga s osnova poreza te duga po kreditu za automobil i duga prema D. C. A. d.d.

Što se tiče nematerijalne štete, tužiteljica ju potražuje zbog pretrpljenog straha nastalog uslijed vođenja kaznenog postupka te zbog smanjenja životne aktivnosti koje je nastupilo uslijed oboljenja od karcinoma dojke.

Predmet spora je naknada materijalne i nematerijalne štete koja je, prema navodima tužiteljice, nastala zbog vođenja kaznenog postupka u kojem je tužiteljica oslobođena od optužbe.

Na temelju činjenica izloženih u nižestupanjskom postupku, a suprotno navodima revidentice, sudovi su pravilno zaključili da tužbeni zahtjev u cijelosti nije osnovan. Tužiteljica u reviziji prigovara da su sudovi pogrešno zaključili da tužiteljica nije dokazala uzročnu vezu između postupanja tuženika i nastale štete, smatrajući da joj je šteta nastupila upravo iz razloga što je kazneni postupak „montiran s ciljem da je se ponizi i povrijedi“.

Navedeni prigovori nisu osnovani, jer iz dokaza izvedenih u ovom parničnom postupku proizlazi da kazneni postupak nije pokrenut zbog šikanoznih namjera „s ciljem da je se ponizi i povrijedi“.

Sama činjenica da je tužiteljica u kaznenom postupku oslobođena optužbi da je počinila kaznena djela koja su joj stavljena na teret, sama po sebi, ne može biti temelj za zaključak da je postupak pokrenut s ciljem zlostavljanja tužiteljice.

Iz spisa Općinskog suda u Zaboku poslovni broj K-15/05 proizlazi da je postojala osnovana sumnja da je tužiteljica počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti - primanje mita, opisano i kažnjivo po čl. 374. st. 1. KZ/97.

Naime, osnovana sumnja da je tužiteljica počinila navedeno kazneno djelo proizlazi iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (podnositelj M. Š.), iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, te da iz izvješća o zaticanju počinitelja na izvršenju kaznenog djela ( iz tog izvješća proizlazi da su kod tužiteljice pronađene obilježene novčanice upotrijebljene u operativno-taktičkoj radnji-klopka).

Uostalom, tužiteljica nije niti podnijela prigovor protiv optužnice iako je na to imala pravo.

Dakle, nije dokazana protupravnost na strani tužene pa su odlučujući u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO), o pitanju odštetne odgovornosti tužene, sudovi s osnovom zaključili da tužena nije odgovorna za nastalu štetu.

Tom je odredbom propisano da onaj tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu krivnja prema čl. 158. ZOO postoji kada je šteta uzrokovana namjerno ili nepažnjom, a iz izloženog proizlazi da je pouzdano utvrđeno da je šteta nastala bez krivnje tijela tužene.

Obzirom na navedeno pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 154. i čl. 158. ZOO, a sukladno odredbi čl. 1163. st 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) koja propisuje da se odredbe tog zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona. Iz prethodno izloženog proizlazi da ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dio revizijskih navoda svodi se na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih razloga revizija se prema odredbi čl. 385. ZPP ne može s uspjehom podnijeti.

Slijedom navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP presuđeno kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tužene za nadoknadom troška odgovora na reviziju primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 8. siječnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.