Gž Ovr-396/2016-2 · Županijski sud u Zadru

23 Gž Ovr-396/16-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Zavod, Regionalni ured S., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, protiv ovršenika J. P. iz Š., OIB: …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3900/16 od 21. lipnja 2016. godine, dana 15. rujna 2016. godine,

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja Zavod, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3900/16 od 21. lipnja 2016. godine i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Odbacuje se prijedlog za ovrhu zaprimljen kod ovog suda 16. lipnja 2016. godine pod gornjim poslovnim brojem.“

Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

U žalbi navodi da je prijedlog za ovrhu napisan sukladno odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14 – u nastavku OZ).

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Ovrhovoditelj s žalbenim navodima ukazuje da nije bilo mjesta odbačaju ovršnog prijedloga, odnosno sadržajno upućuje na postojanje relativno bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) u vezi čl. 136. st. 4. OZ, a sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ.

23 Gž Ovr-396/16-2

Iz spisa predmeta je razvidno da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbacio prijedlog za ovrhu temeljem odredbe čl. 136. st. 4. OZ.

Odredbom čl. 136. st. 1. OZ propisano je da se ovrha na pokretninama provodi njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje sudu, ovrhovoditelju ili trećoj osobi, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Odredbom čl. 136. st. 2. OZ propisano je da ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti traži li da se oduzete pokretnine povjere njemu na čuvanje ili određenoj trećoj osobi, osim ako nije riječ o pokretninama koje se predaju u sudski odnosno javnobilježnički polog (članak 140. stavci 4. i 5. OZ).

Iz podnesenog prijedloga proizlazi da ovrhovoditelj predlaže određivanje ovrhe zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, predajom na čuvanje sudu pokretnina ovršenika, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

Naime, sukladno citiranim odredbama OZ nije propisana mogućnost da se pokretnine povjere na čuvanje sudu, osim ako nije riječ o pokretninama koje se predaju u sudski odnosno javnobilježnički polog, a kako je ovrhovoditelj predložio određivanje ovrhe na svim pokretnim stvarima ovršenika, takve se pokretnine na čuvanje moraju povjeriti ili ovrhovoditelju ili trećoj osobi.

Prema tome, kako je odredbom čl. 136. st. 4. OZ-a propisano da će prijedlog za ovrhu u kojem nije predložena koja od ovršnih radnji u skladu s navedenim odredbama sud odbaciti, ne pozivajući ovrhovoditelja da ga dopuni ili ispravi, a ovrhovoditelj nije predložio ovršnu radnju povjeravanja na čuvanje u skladu s odredbama OZ-a, to je sud prvog stupnja odbacio prijedlog za ovrhu bez pozivanja ovrhovoditelja da ga dopuni ili ispravi.

Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2881/2014 i dr. od 1. lipnja 2016. ukinut je čl. 39. st. 3. OZ kojim je bilo propisano da prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve podatke iz stavaka 1. i 2. tog članka sud će odbaciti rješenjem, ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi, osim u ovrsi radi vraćanja zaposlenika na rad ili u službu.

Ukidanjem osporenog čl. 39. st. 3. OZ na sve se ovršne prijedloge na odgovarajući način primjenjuje članak 109. ZPP-a, sukladno čl. 21. st. 1. OZ, odnosno postoji obveza suda, ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, da podnositelju naloži da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune.

Ukinuti čl. 39. st. 3. OZ se primjenjivao na sve ovršne prijedloge, a što uključuje i prijedlog za ovrhu na pokretninama koji je podnesen u ovoj pravnoj stvari, neovisno što u konkretnom slučaju primijenjena odredba čl. 136. st. 4. OZ-a nije ukinuta.

Naime, odredba čl. 39. st. 1. OZ propisuje što prijedlog za ovrhu mora sadržavati, a što između ostalog uključuje i sredstvo kojim ovrhu treba provesti, dok su prema čl. 4. st. 1. OZ sredstva ovrhe i osiguranja ovršne radnje, odnosno radnje osiguranja ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu tražbina prisilno ostvaruje ili osigurava.

Iz toga slijedi da nedostatak ovršnog prijedloga u vidu predloženih ovršnih radnji, odnosno sredstva ovrhe (čl. 4. st. 1. OZ), kao što je to slučaj u ovoj pravnoj stvari, nema za posljedicu odbačaj prijedloga za ovrhu bez pozivanja ovrhovoditelja da ga dopuni ili ispravi, već treba na odgovarajući način primijeniti članak 109. ZPP-a.

23 Gž Ovr-396/16-2

Prema tome, postupajući na gore opisani način prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 136. st. 4. OZ i čl. 21. st. 1. OZ, a na koju ukazuje žalba i koja je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu i pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o ovršnom prijedlogu, uz odgovarajući primjenu čl. 109. ZPP-a.

U Zadru, 15. rujna 2016. godine

NACRT ODLUKE IZRADIO

S U T K I N J A

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK

Luka Smoljan v.r.

Marina Tanta v.r.