Gž-2353/2017-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-2353/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja R. J. iz S., Italija, OIB…, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz S., protiv tuženika P. D. iz D., OIB…, zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici iz D., radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o najmu stana, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1081/11 od 1. kolovoza 2017. godine, 21. prosinca 2017.,

r i j e š i o j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1081/11 od 1. kolovoza 2017. godine:

- potvrđuje u toč. II. izreke u cijelosti i u toč. III. izreke za iznos od 1.875,00 kn (slovima: tisuću osam stotina sedamdeset pet kuna),

- preinačuje u toč. III. izreke za iznos od 937,50 kn (slovima: devet stotina trideset sedam kuna i pedeset lipa) tako da se rješava:

Nalaže se tužitelju da tuženiku pored iznosa iz toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja na ime troškova parničnog postupka isplati još iznos od 937,50 kn (slovima: devet stotina trideset sedam kuna i pedeset lipa) u roku 15 dana.

Točke I. izreke rješenja nije bila predmet razmatranja u ovom postupku.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Tužba u ovoj pravnoj stvari se smatra povučenom.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna.“

Protiv toč. II. izreke rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj dana 1. rujna 2017. godine zbog svih zakonom predviđenih razloga te predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu sukladno navodima žalbe. Protiv toč. III. izreke rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik dana 4. rujna 2017. godine zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu na način kako to predlaže tuženik.

Odgovori na žalbe nisu dani.

Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu kojom traži da sud donese presudu koja će nadomjestiti ugovor o najmu stana u stambenoj zgradi na adresi, čest. zgr. 683/1 k.o. D. Na ročištu održanom 5. lipnja 2017. godine tužitelj je povukao tužbu, tuženik se suglasio sa povlačenjem i zatražio trošak postupka.

Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 193. st. 1. ZPP-a riješio kao u toč. I. izreke rješenja, dok je o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 2. i čl. 158. ZPP-a.

Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a, prvostupanjski sud je kao troškove potrebne za vođenje parnice tuženiku priznao trošak u vidu nagrade za zastupanje punomoćnika tuženika utvrđene prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima 28. listopada 2008. godine i 26. studenoga 2008. godine te za sastav podneska od 4. svibnja 2017. godine za svaku radnju po 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 22. veljače 2017. godine iznos od 250,00 kn, za zastupanje na ročištu 5. lipnja 2017. godine iznos od 500,00 kn, sve uvećano za iznos PDV-a od 25% ili 1.187,50 kn odnosno ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 5.937,50 kn te je naloženo tužitelju da taj trošak naknadi tuženiku. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u vidu nagrade za rad njegovog punomoćnika i to za sastav podnesaka od 29. kolovoza 2008. godine, 24. studenoga 2008. godine, 20. svibnja 2014. godine i 20. veljače 2017. godine jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka te za zastupanje na ročištu od 11. prosinca 2008. godine jer punomoćnik tuženika nije pristupio na to ročište, a koji trošak ukupno sa pripadajućim iznosom PDV-a iznosi 2.812,50 kn.

Na žalbu tužitelja:

Tužitelj osporava toč. II. izreke rješenja, smatrajući da je ista nepravilna i nezakonita jer da je tuženiku trebalo dosuditi jednokratni iznos nagrade za cijeli prvostupanjski postupak primjenom Tbr. 7. toč. 2.Tarife. Podredno, da tuženiku nije trebalo priznati trošak zastupanja na ročištima 28. listopada i 26. studenoga 2008. godine te trošak sastava podneska od 4. svibnja 2017. godine u iznosu od 1.000,00 kn za svaku radnju jer da se na navedenim ročištima nisu izvodili nikakvi dokazi, a u podnesku nisu izneseni nikakvi novi dokazni prijedlozi.

Pogrešan je stav tužitelja da bi tuženiku u ovom postupku pripadala jednokratna nagrada prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife obzirom da je navedenim tarifnim brojem propisano da jednokratna nagrada pripada odvjetniku za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova u postupcima među kojima su i postupci iz stambenih odnosa i to otkaza, iseljenja, utvrđenja.

Po ocjeni ovoga suda obzirom na način kako je formuliran Tbr. 7. toč. 2. Tarife te je u postupcima iz stambenih odnosa, u zagradi točno navedeno što treba biti predmet parnice iz stambenih odnosa da bi se primijenila jednokratna nagrada, to u konkretnom slučaju, obzirom da se radi o zahtjevu tužitelja za donošenje presude kojom će se nadomjestiti ugovor o najmu stana kojeg je tuženik odbio zaključiti sa tužiteljem temeljem odredbi Zakona o najmu stanova, se ne radi o sporu iz stambenih odnosa na koji bi se mogao primijeniti Tbr. 7. toč. 2. Tarife.

Sukladno tome, tuženik bi imao pravo na nagradu čija se visina utvrđuje prema vrijednosti predmeta spora.

Kako tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora a niti je to učinio do završetka prvostupanjskog postupka, to se vrijednost predmeta spora ima smatrati iznos od 50.000,00 kn, kako to proizlazi iz čl. 40. st. 5. ZPP-a.

Polazeći od navedenog iznosa kao vrijednosti predmeta spora i s obzirom da se u konkretnom predmetu ne može primijeniti Tbr. 7. toč. 2. Tarife, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno priznao tuženiku kao trošak nagradu za poduzimanje radnji u postupku od strane njegovog punomoćnika kako je to navedeno u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, pa je stoga žalba tužitelja u odnosu na toč. II. izreke rješenja neosnovana.

Na žalbu tuženika:

Tuženik se žali protiv toč. III. izreke rješenja kojom je odbijen sa svojim zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 2.812,50 kn.

Tuženik smatra da su podnesci za čiji sastav je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova bili potrebni sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a jer da je podneskom od 29. kolovoza 2008. godine požuren rad na predmetu obzirom da od zaprimanja odgovora na tužbu prvostupanjski sud do dana podnošenja navedenog podneska nije zakazao ročište, a proteklo je više od 6 mjeseci, da je podneskom od 24. studenoga 2008. godine dostavljena tražena dokumentacija, podneskom od 20. svibnja 2014. godine da je obaviješten sud o otkazu punomoći ranijeg punomoćnika tuženika, a podneskom od 20. veljače 2017. godine obaviješten je sud o tome da je tuženik angažirao novog punomoćnika.

I po ocjeni ovog suda podnesak od 29. kolovoza 2008. godine kojim je bio požuren rad na predmetu jer se na istom nepotrebno nije radilo, te podnesak od 28. svibnja 2014. godine kojim je obaviješten sud o otkazu punomoći kao i podnesak od 20. veljače 2017. godine kojim je obaviješten sud o angažiranju novog punomoćnika uz dostavu punomoći, su bili potrebni za vođenje postupka, pa bi stoga tuženik imao pravo na nagradu za sastav tih podnesaka i to za svaki podnesak iznos od 250,00 kn prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife uz uvećanje za iznos PDV-a od 187,50 kn, što ukupno iznosi 937,50 kn, u kojem smislu je i preinačen dio toč. III. izreke rješenja.

Ostali podnesci, odnosno podnesak od 24. studenoga 2008. godine kojim se dostavlja dokumentacija, nije bio potreban jer se dokumentacija mogla dostaviti i bez tog podneska, a na ročište 11. prosinca 2008. godine punomoćnik tuženika nije pristupio, pa je stoga toč. III. izreke rješenja bilo potrebno potvrditi za iznos od 1.875,00 kn.

I tužitelj i tuženik podnijeli su žalbe i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu ne navode koju bitnu povredu je počinio prvostupanjski sud, pa je ovaj sud pobijanu odluku ispitao u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti.

U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, a u dijelu u kojem je preinačena primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a. Točka I. izreke rješenja nije bila predmet razmatranja u ovom postupku jer protiv iste nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 21. prosinca 2017.

Sutkinja

Vesna Rep v. r.