I Kž-344/1996-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-344/1996-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Vrbetić Vesne, Garačić Ane i Hranjski Marijana, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Rašo Marka, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. M. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 13. ožujka 1996. K- 88/95, u sjednici održanoj 14. rujna 1999., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vidić Pavla,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba opt. K.M., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. K.M. zbog dva kaznena djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, pobliže činjenično opisana u izreci te presude, za koja su mu uz primjenu propisa o ublažavanju kazne utvrđene pojedinačne kazne od po jedne godine za svako djelo, te je uz primjenu propisa o stjecaju kaznenih djela, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mjesec.

Ujedno mu je na temelju čl. 64. OKZRH izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta - pištolja, pobliže označenog u tom dijelu izreke pobijane presude.

Protiv te presude državni odvjetnik i optuženik su podnijeli žalbe.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se optuženiku izrekne stroža kazna.

Optuženik se žali zbog svih žalbenih osnova iz čl. 353. ZKP, osim zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Nakon razmatranja spisa državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana a žalba državnog odvjetnika prihvati i optuženiku izrekne stroža kazna.

Iako je optuženik u smislu čl. 361. ZKP/93 zahtijevao da o sjednici vijeća budu obaviješteni on i njegov branitelj, sjednica vijeća održana je u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, prema kome se u žalbenom postupku ne primjenjuju odredbe o obvezi obavješćivanja stranaka o sjednici vijeća.

Osnovana je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je uslijed toga žalba državnog odvjetnika, podnesena zbog odluke o kazni, za sada postala bespredmetna.

Nakon ukidanja prijašnje osuđujuće presude, kojom je optuženik bio proglašen krivim za ista kaznena djela i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mjesec, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud, uz ostale dokaze, proveo je i psihijatrijsko vještačenje radi utvrđivanja stanja duševnog zdravlja optuženika u vrijeme izvršenja kaznenih djela.

Međutim, upravo imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, prije svega nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka prim. dr. Ž.D., prema kome se optuženik u vrijeme izvršenja kaznenih djela nalazio u patološkom afektu, što se može ocijeniti kao stanje jake razdraženosti i prepasti, zaključak prvostupanjskog suda da nema elemenata da bi se moglo govoriti o postupanju na mah i s tim u svezi o kvalifikaciji optuženikova djela kao pokušaju privilegiranog kaznenog djela ubojstva na mah, nije, barem za sada, moguće prihvatiti.

Naime, pojam napada u smislu čl. 35. KZRH ne iscrpljuje se u primjeni neposredne fizičke snage na tjelesni integritet druge osobe, već taj pojam obuhvaća svaku ljudsku djelatnost upravljenu na povredu ili ugrožavanje nekog zakonom zaštićenog dobra ili interesa počinitelja kaznenog djela ili neke druge, njemu bliske osobe.

U konkretnom slučaju optuženik je u kasnim noćnim satima, probuđen iz sna, dok su mu žena i maloljetna djeca spavali, u polumraku vidio nepoznatog muškarca koji se kreće po njegovoj kući i zaviruje u prostorije. Situacija u kojoj se neskrivljeno našao optuženik, sama za sebe za njega objektivno predstavlja napad od strane druge osobe koja je u ovom slučaju svojim ponašanjem, ako ništa drugo, nesumnjivo barem narušila nepovredivost stana optuženika i njegove obitelji, kao jedan od Ustavom garantiranih temelja njihove osobne sigurnosti.

Uz ovakvo, nedvojbeno utvrđeno stanje stvari, s pravom se u žalbi optuženika ističe prigovor, da je prvostupanjski sud isuviše olako zaključio da optuženik u stanje jake razdraženosti nije bio doveden ponašanjem oštećenika, već da je to stanje posljedica osobina njegove neurotske ličnosti.

Pobijani zaključak prvostupanjskog suda životno je neprihvatljiv i suprotan je općeprihvaćen shvaćanju u pravnoj teoriji i sudskoj praksi, prema kojem se jaka razdraženost prosuđuje prema konkretnoj ličnosti, njezinom senzibilitetu, temperamentu i drugim osobinama, a ne prema nekoj "prosječnoj osobi", pri čemu je za postojanje privilegiranog kaznenog djela ubojstva na mah odlučno jedino to je li takvo afektivno stanje počinitelja bilo izazvano napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem od strane druge osobe.

Stoga, barem za sada, nije prihvatljivo stajalište prvostupanjskog suda, prema kome u ponašanju optuženika nisu ostvareni bitni elementi kaznenog djela pokušaja ubojstva na mah.

Prema tome, kako je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno, trebalo je na temelju čl. 388. st. 1. i 3. ZKP/97 prihvatiti žalbu optuženika i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Uslijed te odluke žalba državnog odvjetnika podnesena zbog odluke o kazni, postala je bespredmetna.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke u utvrđenju činjeničnog stanja na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon provedenog dokaznog postupka utvrditi pravno relevantno činjenično stanje, na kojem će temeljiti novu i na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 14. rujna 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Rašo Marko v.r.

Potrebica Ante v.r.