Croatian Supreme Court dismisses appeal in traffic accident case, upholding liability for driver's lane violation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling awarding damages for a traffic accident. The court found no significant procedural violation or error in applying substantive law, as the accident resulted solely from the defendant's bus driver moving into the opposing lane. Consequently, the court upheld the original judgment holding the defendant fully liable for the collision and the plaintiff's injuries.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o sigurnosti prometa na cestama; Zakon o obveznim odnosima: The court of appeal must examine appeals ex officio for significant procedural violations or errors in applying substantive law, but will dismiss the appeal if the lower courts correctly established facts and applied the law, particularly when liability stems from a clear violation of traffic regulations by the opposing party.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-370/01-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, dr. Ivana Kaladića, mr. Andrije Erakovića i Miljenke Vraničar, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr. P. M. iz K., kojega zastupaju punomoćnici V. R. i M. R.-F., odvjetnici iz K., protiv tuženika C. d.d. Z., Poslovnica B., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 16. listopada 1997. godine, br. Gž- 169/97., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 20. prosinca 1996. godine, br. P-6/96., u sjednici održanoj dana 10. srpnja 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Koprivnici od 16. listopada 1997. godine, br. Gž- 169/97. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 20. prosinca 1996. godine, br. P-6/96. kojom je suđeno:
"I. Tuženik C. O. d.d., Poslovnica B., dužan je platiti tužitelju dr. P.M. iz K., na ime naknade štete iznos od 51.655,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 277. st. 1. ZOO, računajući od 21. prosinca 1996. godine, pa do potpune isplate, te mu je dužan naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.742,00 kn, sve to u roku od 15 dana.
II. Tužbeni zahtjev tužitelja odbija se za iznos od 8.500,00 kn."
Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da sud reviziju prihvati i pobijane presude ukine, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da pobijanu presudu preinači sve uz naknadu parničnog troška uključujući i trošak pristojbe na reviziju.
Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženice sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92. i 112/99. – dalje ZPP) na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.
Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi primjenom čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.
Tuženik se izjasnio o nalazu i mišljenju vještaka ing. M.Č. temeljenog na rezultatima provedene rekonstrukcije, pa nije ostvarena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP.
Nije ostvarena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a na koju opisno ukazuje revident navodima revizije jer pobijane presude sadrže jasne i određene razloge o svim pravno odlučnim činjenicama i odgovor na one žalbene navode koji su bili od pravno odlučnog značenja.
Zbog navedenih se razloga nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Neosnovana je tvrdnja revidenta da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zato ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. toč. 3. ZPP.
Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:
- da je dana 27. svibnja 1995. godine, oko 12,15 sati na cesti K. – J. došlo do prometne nezgode zbo toga što je vozač autobusa (osiguranik tužene) kretajući se cestom širine 4,80 m tako da je dijelom prešao sredinu kolnika, odnosno na lijevi kolnički trak za 0,70 m i na taj način ostavio slobodan prostor na lijevom prometnom traku u širini od svega 1,60 m, s time da je motorno vozilo tužitelja širine 1,7 m, a da je za prijelaz motornog vozila tužitelja potrebna širina od 2 metra,
- da se prometna nezgoda dogodila u usjeku i da tužitelj koji je upravljao svojim osobnim automobilom u suprotnom pravcu u odnosu na osiguranika tuženika nije mogao izbjeći sudar skretanjem u desno izvan kolnika, a ovo zbog postojanja usjeka,
- da je tužitelj vozeći brzinom od 50 km/h i uočivši da se ne može zbog naprijed navedenih razloga mimoići s autobusom na preuskom preostalom dijelu njemu desne prometne trake, počeo kočiti i skretati u desno radi izbjegavanja sudara, ali u tome nije uspio, pri čemu je udario osobnim automobilom u desnu stranu usjeka što je dovelo do rotiranja njegovog vozila i nakon toga do sraza s autobusom,
- da je tužitelj kočenjem i skretanjem u desno pravilno reagirao na nastalu prometnu situaciju,
- da je u prometnoj nesreći automobila tužitelja oštećen u toj mjeri da se radi o takvoj šteti te da je visina štete 50.155,00 kn, s time da tužitelj zadrži ostatke motornog vozila,
- da je tužitelj pretrpio strah koji je postojao neposredno prije nastanka prometne nesreće i kraće vrijeme nakon prometne nesreće i da je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja.
Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili neosnovanim prigovor revidenta da je štetni događaj nastao uz podijeljenu odgovornost tužitelja i vozača drugog motornog vozila (autobusa).
Ovo iz razloga što su nižestupanjski sudovi utvrdili da je do prometne nesreće došlo zbog prelaska autobusa na lijevi kolnički trak, zbog čega tužitelj nije mogao proći motornim vozilom i vozeći svojim kolničkim trakom (širina slobodnog dijela kolničke trake 160 cm, a motorno vozilo tužitelja ima širinu 170 cm).
Iz navedenih činjeničnih utvrđenja proizlazi da je vozač autobusa upravljao motornim vozilom protivno čl. 22. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama n84/92, 5/93, 26/93, 29/94. – dalje ZOSPC), te čl. 38. st. 1. spomenutog zakona.
S druge strane ni ovaj sud ne nalazi da bi tužiteljev način upravljanja motornim vozilom u vrijeme nastanka štetnog događaja bio u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja. Revident navodima revizije (da se tužitelj trebao propustiti veće motorno vozilo) neosnovano upućuje na nepoštivanje odredbe čl. 38. st. 4. ZOSPC od strane tužitelja.
Ovo iz razloga što mimoilaženje vozila nije bilo onemogućeno zbog nedovoljne širine ceste nego zbog nepropisne vožnje osiguranika tuženika (prijelaz motornim vozilom u jednom dijelu na lijevi prometni trak i neostavljanjem dovoljne širine slobodnog kolnika za nesmetan prolaz tužiteljevog motornog vozila).
Zato je i ovaj sud ocijenio da je do prometne nesreeće došlo isključivo krivnjom osiguranika tuženika (čl. 178. st. 1. ZOO), pa nije bilo mjesta primjeni čl. 192. st. 1. ZOO. Nižestupanjski su sudovi pravilno vodeći računa o jačini pretrpljenog straha, koji je tužitelj pretrpio i njegovom tgrajanju primjenom čl. 200. ZOO, utvrdili visinu naknade materijalne štete, pa u tom dijelu materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno. Naknada materijalne štete s osnove totalne štete na tužiteljevom automobilu dosuđena je tužitelju primjenom čl. 189. st. 1. i 2. ZOO. Pritom na revizijske navode valja odgovoriti da su nižestupanjski sudovi pravilno visinu nematerijalne štete utvrdili vještačenjem po vještaku ing. Milanu Čoviću.
Nalaz i mišljenje vještaka je obrazložen u toj mjeri da ne ostavlja sumnju u pravilnost utvrđene visine materijalne štete. Ovo posebno u situaciji kada revident visinu vrijednosti spašenih dijelova ocijenjuje sa 20% temeljem izvida štete sačinjenom od tuženika pod br. 259800 i ako je prema izvidu štete sačinjenom od tuženika pod br. 90497 MZ (list 30 B spisa) sam tuženik utvrdio vrijednost spašenih dijelova motornog vozila 15,5%.
Zbog navedenih se razloga u ovoj pravnoj stvari nije ostvario niti jedan od revizijskih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti i koje revident navodi u reviziji, te je revizija tuženika primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 10. srpnja 2002.
Predsjednik vijeća:
Vjera Delić, v.r.