I Kž-503/2005-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 503/05-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ane Garačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. P. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi opt. K. P. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 27. travnja 2005. godine, br. K-116/04, u sjednici održanoj dana 21. lipnja 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak- Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. K. P. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Rijeci, presudom od 27. travnja 2005. godine br. K-116/04, koja je ispravljena rješenjem od 24. kolovoza 2005. godine br. K-116/04, proglasio je krivima K. P. i P. J. zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga, K. P. iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, za koje je na temelju istih zakonskih propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a po čl. 62. st. 1. KZ uzimaju se kao utvrđene kazne zatvora izrečene pravomoćnim presudama Županijskog suda u Rijeci od 10. ožujka 2003. godine br. K-71/02, u trajanju od jedne godine i dva mjeseca i od 19. listopada 2004. godine br. K-85/04, u trajanju od dvije godine, te se opt. K. P. uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina, a opt. P. J. iz čl. 173. st. 5. KZ, za koje se na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i na temelju čl. 67. KZ

a

prema ovom optuženiku primjenjuje se uvjetna osuda, te se izvršenje izrečene kazne odgađ za vrijeme od jedne godine i ista se neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

I Kž 503/05-4

Na temelju čl. 63. KZ opt. K. P. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 16. kolovoza 2002. godine do 10. ožujka 2003. godine.

Na temelju čl. 82. KZ opt. K. P. je dužan na ime postignute imovinske koristi platiti iznos od 250,00 kn.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) u vezi čl. 119. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP, opt. K. P. je obvezan na platež troškova kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 3.000,00 kn, dok je opt. P. J. na temelju čl. 122. st. 4. ZKP oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP.

Protiv te presude žali se opt. K. P. po branitelju S. J. odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi i troškova kaznenog postupka, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 27. lipnja 2005. godine br. KŽ-DO-1053/05 predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Optuženik P. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP smatrajući da iskaz opt. P. J., dan pred redarstvenim vlastima i na kojem se temelji pobijana presuda, nije pribavljen na zakonit način.

Protivno žalbenim navodima optuženik je izabrao branitelja po punomoći (list 10 spisa) koji je prisustvovao njegovu ispitivanju pred redarstvenim vlastima, koje je započelo u 14,00 sati, a branitelj je obaviješten u 13,30 sati, kako to proizlazi iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika (list 7 – 9 spisa), te izvješća o uhićenju i dovođenju (list 5 – 6 spisa) iz kojeg proizlazi da je branitelj obaviješten u 13,00 sati o uhićenju i da je došao u 13,30 sati.

Prema tome, iskaz opt. J., dan pred redarstvenim vlastima je valjan, i opravdano prvostupanjski sud na njemu temelji pobijanu presudu.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Nije osnovana žalba niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, prvostupanjski sud temelji pobijanu presudu na obrani opt. J. danoj pred redarstvenim vlastima, u kojoj vrlo okolnosno opisuje na koji način je kupovao marihuanu i ecstasy od opt. P., u kojoj količini i za koji iznos, te ujedno tereti i sebe, navodeći da je drogu

I Kž 503/05-4

dao svom prijatelju J. radi konzumacije. Iako se žalbom nastoji obranu opt. J. prikazati nekonzistentnom, opt. J. je i na glavnoj raspravi teretio opt. P. za prodaju droge i zapravo je irelevantno za opstojnost djela da li je to bilo u dva ili tri navrata.

Stoga prvostupanjski sud opravdano prihvaća obranu opt. J., tim prije što je opt. P. već osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve činjenice o kojima ovisi izbor vrste i visine kazne, cijeneći opt. Poljaku kao otegotno da je ranije osuđivan zbog istovrsnih kazneni djela, iskazujući tako izrazitu upornost u njihovu činjenju, prodajući razne vrste droge, pa mu je za inkriminirano kazneno djelo izrekao kaznu koju i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi adekvatnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja. Uzimajući kao utvrđene kazne zatvora iz ranijih pravomoćnih presuda, kao u izreci pobijane presude, prvostupanjski sud je opt. P. izrekao jedinstvenu kaznu zatvora za koju i ovaj sud smatra da je primjerena, kako osobi optuženika tako i težini i društvenoj opasnosti počinjenih kaznenih djela.

S obzirom da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, opravdano je opt. P. izrečena mjera iz čl. 82. KZ, u iznosu od 250,00 kn koji iznos ostvario prodajom droge.

Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali taj žalbeni osnov ne obrazlaže. S obzirom da je opt. P. proglašen krivim obvezan je i na platež troškova kaznenog postupka koji su srazmjerni trajanju i složenosti provedenog postupka, te materijalnim mogućnostima optuženika.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba opt. P. zbog odluke o kazni, odluke o imovinskoj koristi i odluke o troškovima kaznenog postupka.

Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, nije utvrđena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. lipnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Josip Budinski, v.r.