Pž-1977/2010-2 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Pž-1977/10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Prebeg kao predsjednice Vijeća te Gordane Korotaj i Goranke Ratković kao članica Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kristine Koščec Kušić kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. „C.K.“ d.d. i okr. T.R., zbog prekršaja iz članka 6. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08 i 48/10), odlučujući o žalbi okr. „C.K.“ d.d. i okr. T.R., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Karlovcu od 14. siječnja 2010., broj: IV P-275/09, u sjednici Vijeća održanoj 12. srpnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba okr. „C.K.“ d.d. i okr. T.R. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Karlovcu od 14. siječnja 2010., broj: IV P-275/09, proglašeni su krivima okr. „C.K.“ d.d. i okr. T.R. da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 6. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je okr. „C.K.“ d.d. izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, a okr. T.R. novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, koje kazne su dužni platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Istom presudom, oba okrivljenika dužna su nadoknaditi troškove prekršajnog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 310,00 kuna, svaki okrivljenik.

Protiv te presude, okr. „C.K.“ d.d. i okr. T.R. pravodobno su podnijeli zajedničku žalbu iz čijeg sadržaja je vidljivo da se podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati te pobijana presuda preinači na način da se žalitelji oslobode od optužbe.

Žalba nije osnovana.

- 2 –

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenih povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

Suština žalbe svodi se na ponavljanje obrane i tvrdnju žalitelja da je za počinjeni prekršaj odgovorna Županijska uprava za ceste, smatrajući da, sukladno Ugovoru o redovnom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta za razdoblje od 01. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., zaključenim sa Županijskom upravom za ceste , proizlazi da su žalitelji preuzeli obvezu izvođenja samo onih radova i u onim količinama kako je to određeno ugovornim troškovnikom, a prema kojem žalitelji nisu imali obavezu obavljati ophodnju i pregled županijskih i lokalnih cesta na području županije.

Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

Neosnovani su žalbeni navodi da žalitelji nisu imali obavezu obavljati ophodnju i pregled županijskih i lokalnih cesta na području karlovačke županije i da slijedom toga ne bi bili odgovorni za nastali prekršaj.

Naime, prema članku 2. Ugovora o redovnom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta za razdoblje od 01. travnja 2005. do 31. ožujka 2009. izvoditelj preuzima redovno održavanje i zaštitu županijskih i lokalnih cesta na području županije prema ugovornom troškovniku, člankom 12. istog Ugovora je, između ostalog, propisano da „Izvoditelj u potpunosti odgovara za pravovremene i djelotvorne aktivnosti bitne za sigurno odvijanje prometa, a uspostavljena organizacija mora omogućiti kontinuirano praćenje stanja ceste i poduzimanje rečenih aktivnosti“, dok su Troškovnikom radova redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta za razdoblje od 01. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., pod pozicijom 1.1.1., upisani poslovi ophodnje ceste, nužni za izvršenje nadzora i pregleda ceste i objekata.

Dakle, slijedom prethodno navedenog, nedvojbeno proizlazi da je okrivljena pravna osoba imala obvezu redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području županije i ista je u sklopu svojih poslova bila dužna utvrditi činjenicu postojanja udarne rupe te je pravilno obilježiti i osigurati i time omogućiti odvijanje sigurnog prometa.

Okolnost koja se ističe u žalbi da su okrivljenici imali uspostavljenu organizaciju koja je omogućila izlazak na mjesto događaja odmah po saznaju te promptno poduzimanje potrebnih radova, ne dovodi do oslobođenja žalitelja od odgovornosti za počinjeni prekršaj, jer su upravno oni bili dužni u okviru svojih poslova utvrditi

- 3 –

postojanje udarne rupe te poduzeti primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba okrivljenih zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Iz sadržaja žalbe koja se odnosi na povredu materijalnog prekršajnog prava evidentno je da žalitelji zapravo ističu tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz članka 194. točke 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenici uopće ne iznose razloge zbog kojih smatraju da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava.

S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenih u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja za koja je i proglašen krivim, to žalba niti u tom dijelu nije osnovana.

Kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao mjere kazne primjerene stupnju njihove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

I ovaj sud ocjenjuje da je izrečene novčane kazne u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za počinjeni prekršaj, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. S obzirom na jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, nastupjelu posljedicu te stupanj pogibeljnosti otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

- 4 –

U Zagrebu, 12. srpnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Kristina Koščec Kušić, v.r.

Branka Prebeg, v.r.

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Karlovcu u 5 otpravka za spis, okrivljenike i tužitelja.

Suglasnost ovog otpravka s izvornikom ovjerava

Upraviteljica sudske pisarnice:

Ilka Letica