I Kž-704/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 704/06-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama optuženice i državnog odvjetnika izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 12. srpnja 2006. godine br. K-42/06, u sjednici održanoj dana 21. rujna 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe optuženice i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom opt. M. B. proglašena je krivom zbog počinjenja dva kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, činjenično i pravno opisano u pod toč. 1. i 2. te izreke, time da joj je za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je za ta kaznena djela, uz primjenu propisa za djela u stjecaju osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, u koju kaznu joj je, na temelju čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 28. ožujka 2006. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 76. u svezi čl. 75. KZ prema optuženici je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od droge, a na temelju čl. 173. st. 7. KZ od iste oduzeta ukupno 19,44 gr opojne droge heroin. Na temelju čl. 80. KZ od optuženice je oduzeta digitalna vaga marke "Laica" a obvezana je na naknadu troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 3.464,40 kn koji se odnose na troškove vještaka (2.464,40 kn) i na paušal (1.000,00 kn).

I Kž 704/06-5

Protiv ove presude žalbu je zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11 ZKP, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, podnijela optuženica te je predložila da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno, da se preinači.

Žalbu je zbog odluke o kazni podnio i državni odvjetnik te je predložio, da se presuda suda prvog stupnja preinači i optuženici izrekne kazna zatvora u dužem trajanju.

Na žalbe nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio da se žalba optuženice odbije, a žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu, a kod takovog je mišljenja na sjednici vijeća ostao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier. Žalbe nisu osnovane.

U okviru žalbene osnove zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP optuženica tvrdi, da sud prvog stupnja nije naveo razloge o odlučnim činjenicama odnosno, "da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih činjenica danim u postupku". Te tvrdnje konkretizira navodima suda kako je kod optuženice pronađena i digitalna vaga koja je očito služila za mjerenje droge, iako ista nije vještačena, a optuženica je iskazala da se radilo o staroj, neupotrebljivoj vagi.

Osim toga, pogrešno je utvrđenje suda da je droga bila prepakirana u više paketića, iako je ista nađena u komadu odnosno, u paketiće ali ne na način kako se ona inače pakira za daljnju prodaju.

Navedeni prigovori optuženice predstavljaju pobijanje presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne označenu postupovnu povredu, pa su u okviru te žalbene osnove i razmatrani, ali nisu osnovani.

Ispravno je sud prvog stupnja postupio kada je činjenicu pronalaska digitalne vage u stanu optuženice, povezao sa ostalim činjenicama utvrđenim u postupku i na temelju njihove logične povezanosti zaključio, da je droga heroin koju je optuženica prenosila u vozilu odnosno, kod sebe i posjedovala u svom stanu i to svaki put u količini od gotovo 10 gr, bila namijenjena i za prodaju. Pri tomu žaliteljica gubi iz vida da su osim spomenute vage, u njezinom stanu nađene i dvije kavene žličice na kojima su nađeni tragovi heroina kao i dva manja paketića sa heroinom, pa su te činjenice, u svojoj povezanosti, i bez obzira što vaga nije vještačena, dovoljne za ovaj zaključak koji je donio sud prvog stupnja. Osim toga, sud je na temelju obrane optuženice o njezinoj ovisnosti o opojnoj drogi heroin, količini droge koja joj je dnevno potrebna za zadovoljenje njezinih ovisničkih potreba, o čemu je razloge iznio i liječnik vještak, s jedne strane i povezujući te činjenice sa njezinom financijskom situacijom, s druge strane, ispravno zaključio, da optuženica nema dovoljno sredstava za nabavku droge za zadovoljenje svojih ovisničkih potreba bez da istu ne preprodaje. Istovremeno, upravo vodeći računa o činjenici ovisnosti optuženice, sud prvog stupnja nije prihvatio tvrdnju iz

I Kž 704/06-5

optužnice da je droga koja je predmet postupka, bila isključivo za prodaju, već je u korist optuženice zaključio da je ista bila namijenjena i za zadovoljenje njezinih ovisničkih potreba.

Pri tomu nije odlučno, kolika je količina bila namijenjena prodaji, a kolika za osobnu upotrebu, jer se terećeno kazneno djelo ostvaruje držanjem droge radi prodaje, neovisno o kojoj količini se radi.

Prema tome, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima optuženice, kojima ona u stvari samo pobija zaključke suda prvog stupnja i iznosi svoju subjektivnu ocjenu provedenog dokaza činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio i za svoja utvrđenja iznio je valjane i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Stoga žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

Nije osnovana ni žalba stranaka zbog odluke o kazni.

U stvari, optuženica nije ni obrazložila iz kojih razloga smatra da joj je izrečena prestroga kazna.

Državni odvjetnik pak smatra, da je sud kao otegotnu okolnost zanemario ustrajnost optuženice i težinu njezine ovisnosti pri počinjenju djela, a osobito njezinu dosadašnju osuđivanost te činjenicu što se pred Općinskim sudom protiv optuženice vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ.

Suprotno stajalištu državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je očito imao u vidu da je optuženica proglašena krivom za dva kaznena djela počinjena u relativno kratkom periodu, ali i da je do sada već jedanput osuđivana zbog istog kaznenog djela i jedanput zbog osnovnog oblika tog djela, kada prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne iako bi za to imao osnova, s obzirom da je optuženica u vrijeme počinjenja djela, zbog svoje ovisnosti, bila smanjeno ubrojiva. Stoga je, sagledano u kontekstu tih činjenica, upravo navedenu okolnost smanjene ubrojivosti optuženice u vrijeme počinjenja djela uslijed njezine ovisnosti, trebalo cijeniti kao olakotnu, a ne kao otegotnu okolnost, kako to smatra državni odvjetnik, a niti se kao otegotna okolnost može cijeniti činjenica vođenja drugog kaznenog postupka koji nije pravomoćno završen. Osim toga, državni odvjetnik gubi iz vida, da je sud prvog stupnja utvrdio, a državni odvjetnik prihvatio, da optuženica predmetnu drogu nije posjedovala isključivo radi prodaje, kako je bila terećena, već i radi zadovoljenja vlastitih ovisničkih potreba, što je također trebalo imati odraza na utvrđivanje kazni.

Stoga ovaj sud smatra, da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora u trajanju od jedne godine za svako djelo primjerene kazne i da je, imajući u vidu njihov međusobni odnos i vrijeme počinjenja, vodeći računa i o općim pravilima o izboru vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ) te o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ) jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci adekvatna i da će se upravo takovom kaznom, uz izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, kao dodatnom kaznenom sankcijom, ostvariti svi vidovi zakonske svrhe kažnjavanja. Potreba za strožom kaznom i sa stajališta zahtjeva specijalne i generalne prevencije nije nužna.

I Kž 704/06-5

Isto tako, ni izricanje blaže kazne, kako to smatra optuženica, ne bi bilo opravdano. Nije u pravu optuženica ni kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka budući da je optuženica zaposlena, pa je odluka o obvezi plaćanja troškova kaznenog postupka, kao u izreci prvostupanjske presude, pravilna i dostatno obrazložena.

Slijedom svega naprijed izloženog i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. ZKP, nije nađeno povreda zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sa žalbama optuženice i državnog odvjetnika postupljeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude, na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 21. rujna 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Marijan Svedrović, v. r.