I Kž-377/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 377/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Frančula mr. Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. U. M. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 2. t. 1. KZH, odlučujući o žalbama javnog tužitelja i opt. U. F., podnesenih protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 29.svibnja 1992. broj K-100/92, u sjednici održanoj 16. srpnja 1992.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe javnog tužitelja i opt. U. F.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem prvostepeni sud je na temelju čl.333. st. 3. u vezi čl. 83. st. 1. Zakona o krivičnom postupku preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), izdvojio zapisnike o ispitivanju opt. U. M. i U. F. kod istražnog suca od 3. veljače 1992. (list 46-49 spisa), a istim rješenjem odbijen je prijedlog branitelja da se izdvoje zapisnici o ispitivanju tih optuženika od 6.veljače 1992, (list 58-61 spisa).

Protiv rješenja o izdvajanju zapisnika podnio je žalbu javni tužitelj, predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se zapisnici o ispitivanju optuženika od 3. veljače 1992. ne izdvoje.

Protiv rješenja o odbijanju izdvajanja zapisnika, podnio je žalbu opt. U. F., po svom branitelju B. S., odvjetniku iz Z., predlažući da se zapisnici o ispitivanju oba optuženika od 6. veljače 1992. izdvoje.

Žalbe nisu osnovane.

Naime, kako to proizlazi iz spisa, U. M. i U. F. ispitani su prvi put pred istražnim sucem prema navodima krivične prijave doista u odnosu na pravnu kvalifikaciju iz čl. 35. st. 1. KZH, no očigledno je da su prema činjeničnom

I Kž 377/1992-3

opisu djela ispitani zbog kriv. djela iz čl. 35. st. 2. toč.

1. KZH, kako je uostalom radnje optuženika (tada okrivljenika), dan kasnije označio i javni tužitelj u svom zahtjevu za provodjenje istrage. Kako sud i inače nije vezan za pravnu kvalifikaciju koju daje javni tužitelj, to pogotovo nije vezan za pravnu kvalifikaciju koju je dala policija u krivičnoj prijavi, a koju kvalifikaciju javni tužitelj kasnije, kako je navedeno, nije niti prihvatio. Budući da se radilo o krivičnom djelu iz čl. 35. st. 2. toč. 1. KZH, a optuženici su svoju obranu iznijeli bez branitelja, kojeg su morali imati, prvostepeni je sud opravdano te zapisnike o njihovim iskazima izdvojio, jer su se za to u potpunosti ostvarile sve zakonske pretpostavke.

Prvostepeni sud je takodjer opravdano odbio prijedlog da se izdvoje zapisnici o ispitivanju U. M. i U. F. pred istražnim sucem od 6. veljače 1992. g. jer je evidentno da su isti tada bili ispitani u potpunosti u skladu s odredbama čl. 70. ZKP, tj. u prisustvu branitelja, pa bez obzira na sadržaj njihovih obrana (jer se okrivljenici prema zakonu mogu braniti kako žele), izdvajanju ovih zapisnika nije bilo mjesta.

Ovdje se napominje da u izreci ovog rješenja, bez obzira na sadržaj žalbe, uz žalbu javnog tužitelja, odbijena je žalba samo opt. U. F., jer je protiv tog rješenja samo on podnio žalbu.

Slijedom svih izloženih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 397. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 16. srpnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Gudelj Milan v.r.