Povrv-280/2012-19 · Općinski sud u Zlataru
Legislator summary
AI generatedOpćinski sud u Zlataru po sucu tog suda Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A.Z.d.d., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika NS Z., M. P., OIB:…, zastupanog po punomoćniku P. P., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 26. svibnja 2014. godine u prisutnosti z.z. punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 4. srpnja 2014. godine
Legislator headnote
AI generatedPovrv-280/2012-19 · Općinski sud u Zlataru: Iz ugovora o osiguranju dijela tražbine broj … koji je tužitelj kao osiguratelj sklopio s P.l. d.o.o. kao osiguranikom proizlazi da se tužitelj obvezao osiguraniku u slučaju nastupanja osiguranog slučaja (definiranog člankoj 6.) isplatiti naknadu u visini od 20 % novonabavne cijene vozila (bruto cijena) ili najviše do visine od 5.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijenosti prema prodajnom tečaju za devize RBA na dan plaćanja po jednom ugovoru o leasingu (čl. 2., čl. 10. st. 2.).
Full text
Posl. broj: 1. Povrv-280/12-19.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru po sucu tog suda Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A.Z.d.d., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika NS Z., M. P., OIB:…, zastupanog po punomoćniku P. P., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 26. svibnja 2014. godine u prisutnosti z.z. punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 4. srpnja 2014. godine
p r e s u d i o j e
I. Rješenje o ovrsi javnog bilježnika S. P. iz Z. posl. broj Ovrv-1837/11 od 25. 07. 2011. godine, pod točkama 1. i 3., u k i d a s e u cijelosti.
II. N a l a ž e s e tužitelju A.Z.d.d. iz Z. da tuženiku S. N. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.485,00 kn (sedamtisućačetiristoosamdesetipetkuna), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Povodom tužiteljevog prijedloga, a temeljem izvoda iz poslovnih knjiga od 20. 07. 2011. godine, navedenim je rješenjem o ovrsi naloženo je tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana plati iznos od 26.728,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućom od 24. 07. 2009. godine pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove ovrhe u iznosu od 2.985,55 kuna.
Tuženik je protiv rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor kojim rješenje o ovrsi pobija u cijelosti pa je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj 122 Povrv- 11169/11-2. od 31. siječnja 2012. godine rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha (točka 2.), a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga sadržanog u točkama 1. i 3. rješenja.
Navedeno je rješenje postalo pravomoćno 4. travnja. 2012. godine te je započet parnični postupak u ovoj pravnoj stvari, a predmet je delegiran ovome sudu.
Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi ističe da nema nikave račune niti evidenciju bilo kakvog duga prema ovrhovoditelju niti bilo koju drugu vjerodostojnu ispravu u svojoj dokumentaciji temeljem koje bi dugovao utuženi iznos. Nadalje ističe kako izvod iz poslovnih knjiga na dan 20. 07. 2011. godine nije vjerodostojna isprava u smislu Ovršnog zakona budući da iz istoga nije vidljivo na što se odnosi dugovanje koje se navodi u izvodu.
Posl. broj: 1. Povrv-280/12-19.
Nadalje ističe kako je dana 29. 07. 2011. godine primio još jedno rješenje o ovrsi u kojem ovrhovoditelj potražuje identičan iznos kao u pobijanom rješenju temeljem izvoda iz poslovnih knjiga na dan 20. 07. 2011. godine, a koje je također izdano od javnog bilježnika S. P., pod posl. brojem Ovrv-1838/11 iz čega je razvidna neosnovanost tvrdnje ovrhovoditelja o postojanju dugovanje iz pobijanog rješenja kao postojanje litispendencije u pogledu navodnog dugovanja.
Tužitelj svoju tražbinu obrazlaže podneskom od 28. 03. 2012. godine u kojem navodi da je 09. 11. 2007. godine zaključen ugovor o operativnom leasingu s ugovorenim ostaktom vrijednosti br. 27718 između D. m. c. d.o.o. i P. l. d.o.o. iz Z., a predmet koje je bilo vozilo marke Škoda, model Octavio Tour 1.9 TDI, broj šasije …, koji je ugovor tuženik potpisao u svojstvu jamca platca. Predmetni je ugovor o strane P. l. d.o.o. raskinut radi ne ispunjavanja preuzetih obveza od strane D. m. c. d.o.o. i to dopisom od 22. 12. 2008. godine. Tužitelj i P.l. d.o.o. zaključili su ugovor o osiguranju dijela tražbine br. … dana 2. 11. 2004. godine. Dana 23. 07. 2009. godine tužitelj je svom osiguraniku P.l. d.o.o. na ime odštete zbog nemogućnosti naplate potraživanja temeljem navedenog ugovora isplatio iznos od 26.728,00 kuna, čime je tužnik stekao pravo regresa. Sukladno tome, predlaže da se platni nalog održi na snazi u cijelosti.
Tuženik je na ovaj podnesak odgovorio podneskom predanim na ročištu 4. ožujka 2013. godine na način da osporava navode tužitelja da bi on bio obveznik podmirenja utuženog iznosa temeljem ugovora o operativnom leasingu br. 27942 od 09. 11. 2007. godine. Prije svega osporava aktivnu legitimaciju tužitelja jer tuženik nikad od strane društva P.l. d.o.o. nije obaviješten o bilo kakovom ustupu tražbine koje to društva ima navodno prema njemu temeljem ugovora o leasingu pa slijedom toga nije ni obveznik podmirenja obveze prema tužitelju., a tužitelj nije priložio bilo kakav dokaz da je tražbina društva P.l. d.o.o ustupljena tužitelju. Također ističe kako je iz vidljivih dijelova ugovora o osiguranju zaključenog između društva P.l. i tužitelja vidljivo da će tužitelj isplatiti štetu samo ukoliko P.l. d.o. ne uspije tražbinu naplatiti od primatelja leasinga niti od tuženik. Tužitelj uz tužbu nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je društvo P.l. dokazalo tužitelju da nije uspjelo naplatiti tražbinu niti od primatelja lesinga te time ne postoji i ne može postojati osnova za isplatu prema ugovoru o osiguranju potraživanja 6010911, a time niti odgovornost primatelja leasinga, a ni tuženika prema tužitelj za navodno izvršnu isplatu društvu P.l. d.o.o. Nadalje, tuženik ističe kako su odredbe Općih uvjeta društva P.l. d.o.o., a temelje kojih je to društvo zatražilo isplatu naknade navodno nastale štete društvu zbog nepodmirenih potraživanja na ime navodno nastale štete po ugovor o operativnom leasingu ništetne. S obzirom na to ravzdnoje i da je isplate tužitelja društvu P.l. d.o.o. za navodno nastalu štetu istom u potpunosti neosnovana, a slijedom toga i zahtjev tužitelja prema tuženiku. Naime, iz dokumentacije koja prileži podnesku tužitelja razvidno je da je društvo P.l. d.o.o. zaključilo ugovor o operativnom leasinug … iz 2007. godine d društvom D.m.c. d.o.o., a koji je ugovor dana 22. prosinca 2008. godine raskinut od strane društva P.l. d.o.o. zbog navodnog nepodmirenja obveza prema društvu D.m.c. d.o.o. prema davatelju leasinga te nakon radkiga ugovora o operativnom leasingu obračunalo navodnu štetu koja je istom kao davatelju leasinga nastala. Iz informativnog obračuna ugovora o operativnom leasingu s ostatkom vrijednosti … –
Posl. broj: 1. Povrv-280/12-19.
odštete kod raskida je vidljivo da je prilikom obračunavanja navodno nastale štete zbog raskida ugovora o operativnom leasingu u obzir uzet: ostatak vrijednosti po ugovoru, neplaćene obveze – ostatak glavnice te neplaćena obveze po fakturama. Tuženik ističe kako je svrha ugovora o operativnom leasingu u korištenju premeta najma uz za to plaćanje ugovorene najamnine, a ne stjecanje vlasništva nad predmetom leasinga jer po prestanku ugovora (istekom vremena, otkazom) najmoprimac – korisnik leasinga vraća vozilu vlasniku (najmodavcu – davatelju leasinga), pa su stoga ništetne odredbe Općih uvjeta ugovoa koijm je za slučaj prijevremenog raskida ugovora propisana obveza isplate najamnine i za razdoblje nakon raskida i obveza isplate ostatka vrijednosti vozila po isteku ugovora jer su iste u suprotnosti s navedenom svrhom ugovora. S obzirom da svrha ugovora o operativnom leasingu nije stjecanje vlasništva nad vozilom od strane primatelja leasinga već korištenje istoga, podmirenje mjesečnih iznosa za koritenje predmeta leasinga te vraćanje predmeta leasing nakon prestanka ugovora o leasingu (istekom, otkazom, raskidom) te da je društvo D.m d.o.o. izvršilo povrat vozila nakon prestanka ugovora o operativnom leasingu, razvidno je da društvo P.m. d.o.o. nije imalo niti moglo imati niti prema tuženiku, a niti prema društvu D.m. d.o.o.. potraživanje s osnove ostatka vrijednosti po ugovoru o operativnom leasingu, kao niti s osnnove neplaćene obveze – ostakta glavnice slijedom čega isto niti nije imalo osnove od društva A.Z.d.d. izvršiti napladu dijela navodno nepodmirenih potraživanja temeljem ugovora o osiguranju broj …, a sve s obzieom da su odredbe čl. 22.3 te članka 25 Općih uvjeta društva P.l. d.o.o. ništetne. Sukladno navedneom predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
U postupku su pročitani: izvod iz poslovnih knjiga na dan 20. 07. 2011. godine (list 4 spisa), rješenje o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandža posl. broj Ovrv-1838/11 od 25. 07. 2011. godine, izvod iz poslovnih knjiga na dan 20. 07. 2011. godine (list 12 spisa), zahtjev/ugovor o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti broj 27942 od 09. 11. 2007. godine s pripadajućim Općim uvjetima PL-a za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostaka vrijednosti, potvrda o predaju vozila od 17. 12. 2008. godine, informativni obračun ugovora o operativnom leasingu sa ostatkom vrijednosti 27942 za vozilo (odšteta zbog raskida ugovora – neplaćanje) od 22. 12. 2008. godine, procjena vrijednosti vozila br. 015 od 16. 06. 2009. godine, obračun štete – odštetni zahtev D.m.c. od 06. 07. 2009. godine, zahtjev za isplatu štete od 06. 07. 2009. godine, ugovor o osiguranju dijela tražbine broj … od 02. 11. 2004. godine, nalog za isplatu štete KD… od 22. 07. 2009. godine, promet izvadaka po zadanim uvjetima od 23. 07. 2009. godine, račun R1 broj … od 04. 11. 2008. godine, račun R1 broj … od 18. 11. 2008. godine, račun R1 broj … od 03. 12. 2008. godine, dostava bjanko zadužnice na naplatu od 03. 12. 2008. godine, preslika bjanko zadužnice od 27. 11. 2007 godine, ugovor o operativnom leasingu s ostatkom ugovorenom visinom ostatka vrijednosti br. 27941 od 9. 11. 2007. godine, amortizacijski plan uz ugovor o leasingu broj …, polica automobilski kasko broj …, polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj …, potvrda o preuzimanju vozila od 06.
12. 2007. godine, račun broj …. od 05. 12. 2007. godine, dopis društva D.m.c. d.o.o. društvu P.l. d.o.o. od 06. 07. 2009. godine, obavijest o raskidu ugovora o leasingu od 22. 12. 2008. godine, regresni zahtejv od 31. 07. 2009. godine, opomena zbog neplaćanja regresnog duga od 14. 09. 2009. godine, II opomena pred utuženje od 13. 11. 2009. godine, račun R1 broj …. godine, zahtjev za vođenje regresnog postupka u ime osiguranik D.m.c. od 28. 12. 2009. godine i primopredajni zapisnik od 06. 07. 2009. godine.
Posl. broj: 1. Povrv-280/12-19.
Na ročištu 26. svibnja 2014. godine odbijen je dokazni prijedlog za provođenje vještačenja po vještaku za procjenu vozila jer ni izvođenjem tog dokaza ne bi mogle biti utvrđene odlučne činjenice.
Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
Prigovor litispendencije nije osnovan.
Naime, iz tužiteljevog podneska od 11. 06. 2013. godine i priloženih isprava vidljivo je da se predmeti koji se vode pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojemvima Povrv-11170/11 i Povrv-1171/11 vode u vezi drugih ugovora o operativnom leasingu koje je D.m.c. d.o.o. sklopio s P.l. d.o.o., za druga vozila, a koji ugovori nisu predmetom ovog postupka.
Rješenje o ovrsi u točkama 1. i 3. nije osnovano u cijelosti.
Među strankama očito nije sporno:
- da je D.m.c. d.o.o. kao primatelj leasinga 09. 11. 2007. godine sklopio s P.l. d.o.o. Zagreb ugovor o operativnom leasingu s ugovorenim ostakom vrijednosti broj … predmetom koje je bilo vozilo marke Škoda, model Octavio tour 1.9 TDI, broja šasije …, a koji je ugovor tuženik potpisao u svojstvu jamca platca,
- da je predmetni ugovor od strane P.l. d.o.o. raskinut radi neispunjavanja preuzetih obveza od strane D.m.c. d.o.o. dopisom od 22. 12. 2008. godine,
- da je primatelj leasinga društvu P.l. d.o.o. dana 17. 12. 2008. godine vratio vozilo koje je predmet leasinga o čemu je sastavljena potvrda o predaju vozila.,
- da su tužitelj i P.l. d.o.o. dana 2. 11. 2004. godine zaključili ugovor o osiguranju dijela tražbine broj 6010911,
- da je temeljem navedeno ugovora tužitelj društvu P.l. d.o.o. na ime odštene zbog nemogućnosti naplate potraživanje temeljem navedenog ugovora 23. 07. 2009. godine isplatio iznos od 26.728,00 kuna.
Sporno je postojanje i visina tražbine davatelja leasinga P.l. d.o.o. Z. prema primatelju leasinga D.m.c. d.o.o., a time i prema tuženiku kao jamcu platcu te je li tužitelj kao osiguratelj trebao isplatiti utuženi iznos uslijed čega bi stekao pravo regresa prema tuženiku.
Iz ugovora o osiguranju dijela tražbine broj … koji je tužitelj kao osiguratelj sklopio s P.l. d.o.o. kao osiguranikom proizlazi da se tužitelj obvezao osiguraniku u slučaju nastupanja osiguranog slučaja (definiranog člankoj 6.) isplatiti naknadu u visini od 20 % novonabavne cijene vozila (bruto cijena) ili najviše do visine od 5.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijenosti prema prodajnom tečaju za devize RBA na dan plaćanja po jednom ugovoru o leasingu (čl. 2., čl. 10. st. 2.).
Posl. broj: 1. Povrv-280/12-19.
Iz računa br. … od 05. 12. 2007. godine vidljivo je da je novonabavna cijena vozila iznosila … kune (bruto).
S obzirom na navedeno, tužitelj je osiguratelju isplatio maksimalni iznos svoje obveze (133.640,02 kune x 20 % = 26.728,00 kuna).
Prema odredbi čl. 299. st. T. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju, u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunilac može ugovoriti s vjerovnikom, prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjeno potraživanje prijeđe na njega sa svim ili samo s nekim sporednim pravi.
Upravo to su ugovorili tužitelj i davatelj lesinga prema čl. 10. st. 3. ugovora o osiguranju.
Iz obavijesti o raskigu ugovora od 22. 12. 2008. godine te dostave bjanko zadužnice na naplatu od 03. 12. 2008. godine proizlazi da je nastupio osigurani slučaj iz odredbe čl. 6. st. 1. t. 1. ugovora o osiguranju.
No, navedene okolnosti još nisu dovoljne za postojanje obveza tuženika prema tužitelju. Naime, subrogacijom tužitelj je stupio u pravnu situaciju svog osiguranika – davatelja leasingu pa u slučaju osporavanja duga od strane tuženika mora dokazati postojanje i visinu obveze, a za što su mjerodavne odredbe ugovora o leasingu i pripadajućih Općih uvjeta PL-a za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti.
Tužitelj se pri tome poziva na informativni obračun ugovora o operativnom leasingu sa ostatkom vrijenosti 27942 za vozilo (odšteta zbog raskiga ugovora – neplaćanja) od 22. 12. 2008. godine u kojem je navedeno:
„Ostatak vrijednosti po ugovoru
37.399,75 kn
Neplaćene obveze – ostatak glavnice
64.990,62 kn
NETO IZNOS
102.390,37 kn
22% PDV-a
22.525,88 kn
...................
IZNOS OBRAČUNA
124.916,25 kn
Neplaćane obveze
- po fakturama
916,42 kn
- opomene
0,00 kn
UKUPNI IZNOS ZA NAPLATU – POVRAT 125.832,67 kn.“
Sud utvrđuje da ovakava obračun nije u skladu s Općim uvjetima PL-a za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti pa stoga, samo temeljem njega, nije moguće utvrditi visinu tražbine davatelja leasinga.
Naime, prema odredbi točke 25.3. Općih uvjeta, u slučaju prijevremenog prestanka ugovora (raskid tč. 22.). primateju lesinga se zaračunava razlika između raskidne vrijenosti utvrđene sukladno tč.1.8 i troškova prodaje sve s jedne strane i vrijednosti vozila (utvrđene sukladno tč. 24.2 ovih uvjeta s druge strane.
Posl. broj: 1. Povrv-280/12-19.
Prema odredbi točke 1.8. Općih uvjeta, raskidna vrijesnot jest nabavna vrijednost vozila umanjena za zaračunate naknade za leasing (t. 1.7, a uvećana za dospjele i nepodmirene naknade za leasing, zatezne kamate, opomenem maržu PL-a odnoseću na razdoblje trajanja ugovora, premije osiguranja te druge troškove i izdatke plaćane od stane PL-a i sl.
Kod ove je točke naglašeno da se primjenjuje u slučaju ranijeg prestanka ugovora, za razliku od „ostatka vrijednosti“ definiranog točkom 1.6., a koji se spominje u „informativnom obračunu“.
Prema točci 24.2 Općih uvjeta, pri povratu vozila sudski vještak na trošak primatelja osiguranja provodi pregled i ispitivanje vozla te utvrđuje njegovo stanje i nedostatke, što posebno uključuje visinu pohabanosti uslijed trošenja uporabom, kao i moguća oštećenja, o čemu sastavlja zapisnik. Pregled i ispitivanje vozila provode se utvrđivanje vizualnog, tehničkog i funkcionalnog stanja i nedostataka vozila, prijeđenih kilometara i drugih nedostataka te dovođenjem vozila u ugoreno stanje. Ako primatelj leasinga izostane s pregleda i ispitivanja vozila, zapisnik o provedenom pregledu i ispitivanju dostavit će mu se na znanje. Zapisnik o ispitivanja i pregledu vozila služi kao temelje za utvrđenje vrijednosti vozila, odnosno vrijednosti ostataka vozila u slučaju prijevremenog prestanka ugovora. Ovakav je zapisnik sastavljen, odnosno radi se o procjeni vrijednosti vozila br. 015 od 16.
06. 2009. godine prema kojem je od novonabavne cijene vozila s PDV-om u iznosu od 133.640,02 kune oduzeta amortizacija od ukupno 40,60 % (koja se odnosi na starost vozila, više prijeđenih kilometara, na ponudu i potražnju, korekciju vrijednosti – nije evidentirano održavanje vozila i umanjenje vrijednosti nakon povratka) u iznosu do 54.257,85 kuna te troškovi popravka vozila u iznosu od 4.788,43 kune ta je utvrđena ukupna vrijednost vozila s PDV-om od 74.593,74 kune.
No, kako iz „informativnog obračuna“ od 22. 12. 2008. godine nije vidljiva raskidna vrijednost u smislu točke 1.8 Općih uvjeta i evenutalni troškovi prodaje niti je obrazloženo na što se odnosi „ostatak vrijednosti po ugovoru“, a na što „neplaćane obveze“, a što tužitelj nije obrazložio niti nakon što je na isto upozoren rješenje o ponovnom otvaranju zaključene glavne rasprave, nije moguće utvrditi visinu obveze primatelja leasinga prema točci 25.3 Općih uvjeta, a time ni tražbine koja bi subrogacijom prešla na tužitelja.
Kako tužitelj nije ni pokušao supstancirati, a kamoli dokazati raskidnu vrijednost prema točci 1.8 Općih uvjeta, koja je jedan od nužnih elemenata za utvrđivanje visine obveze primatelja leasinga prema točci 25.3 ne bi imalo nikakvog smisla provoditi vještačenje po vještaku za procjenu vozila na okolnost vrijednosti vozila u trenutku raskida ugovora (kao drugog elementa za utvrđenje visine obveze prema točci 25.3.) pa je taj dokazni prijedlog tužitelj na ročištu 26. svibnja 2014. godine odbijen.
Budući da tužitelj nije dokazao visinu tražbine davatelja leasinga, neovisno o tome što je svoju davatelju leasinga isplatio maksimalni iznos svoje obveze prema ugovoru o osiguranju, u odnosu na tuženika nije dokazao osnovanost svog zahtjeva pa je valjalo, u smislu odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, proč. tekst i 25/13, dalje: ZPP), presudom ukinuti rješenje o ovrsi pod točkom 1. (kojom je odlučeno o glavnoj tražbini i kamatama), a posljedično tome i točku 3. (kojom je odlučeno o troškovima ovrhe).
Posl. broj: 1. Povrv-280/12-19.
Kako je na navedeni način tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, valjalo mu je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naložiti da tuženiku nadoknadi parnični trošak. Tuženiku su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: zastupanja na ročištima 04.
03. 2013. godine i 10. 05. 2013. godine po tbr. 9/1 u iznosim aod po 500,00 kuna; sastava podnesaka od 04. 03. 2013. godine i 10. 05. 2013. godine po tbr. 8/1 u iznosima od po 1.000,00 kuna; zastupanja na ročištima 04. 10. 2013. godine i 26. svibnja 2014. godine po tbr. 9/1 u iznosima od po 1.000,00 kuna i zastupanja na ročištu za objavu presudu po tbr. 8/4 u iznosu od 500,00 kuna; sve to (5.500,00 kn) uvećano za PDV u iznosu od 1.375,00 kuna, a što zajedno iznosi 6.875,00 kuna.
Osim toga, tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 610,00 kuna pa je tužitelju naloženo da mu na ime naknade parničnog troška ukupno plati 7.485,00 kuna.
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
4. srpnja 2014. godine
S u d a c:
Damir Čižmek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove je presude dopuštena žalba Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja A. S., odvjetniku iz Z.
2. punomoćniku tuženika P. P., odvjetniku iz Z.