I Kž-929/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-929/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Milana Gudelja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice – tajnice u odjelu Sanje Katušić- Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. J. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi branitelja optuženika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 29. studenog 2001. godine broj: Kv-294/01 (K-36/01), u sjednici održanoj dana 17. siječnja 2002. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba branitelja opt. Z.J.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem određeno je da se optuženiku Z.J. sudi u odsutnosti zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. i 1. KZ, povodom optužnice ŽDO u Bjelovaru od 16. listopada 2001. godine broj: K-DO-22/01.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu branitelj optuženika, odvjetnik Ž.P. iz V., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz nalog istom sudu da najprije odluči o podnesenoj žalbi protiv rješenja o određivanju pritvora.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je u pisanom očitovanju od 09. siječnja 2002. godine broj: KŽ-DO-26/02 predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

U žalbi branitelj ističe stajalište da rješenje o određivanju pritvora treba postati pravomoćno, kako bi se tek potom izdali nalog za dovođenje i tjeralica, pa tako i donijelo rješenje o suđenju u odsutnosti. Navodi, nadalje, da je rješenje o određivanju pritvora doneseno 30. srpnja 2001. godine, a žalba je podnesena 31. srpnja 2001. godine, te je o njoj trebalo riješiti u roku od 48 sati.

Kao prvo, treba reći da na temelju odredbe čl. 110. st. 2. ZKP žalba protiv rješenja o određivanju, produljenju ili ukidanju pritvora ne zadržava njegovo izvršenje. Rok za podnošenje žalbe protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida pritvor mogu podnijeti okrivljenik, njegov branitelj i državni odvjetnik u roku od četrdesetosam sati. Dakle, da bi taj rok počeo teći, potrebno je da rješenje o pritvoru bude uručeno i okrivljeniku, što se u predmetnom slučaju nije dogodilo, te je stoga s pravom, sukladno čl. 486. st. 1. ZKP naloženo izdavanje tjeralice, budući se nalogu za dovođenje nije uspjelo udovoljiti, jer optuženik nije bio zatečen ni na jednoj od poznatih adresa, a protiv njega je određen pritvor. Pogrešno stoga žalitelj drži da rješenje o pritvoru treba postati pravomoćno kako bi se izdala tjeralica, jer to nikako ne proizlazi iz smisla odredaba čl. 486. st. 1. i čl. 110. st. 2. ZKP, već upravo suprotno. U obrnutom slučaju, uostalom, rješenje o pritvoru praktički ne bi proizvodilo nikakove pravne učinke, zbog čega bi u pitanje došao njegov smisao.

Kako je i raspisana tjeralica za sada ostala bez rezultata, te je potom naloženo izdavanje i međunarodne tjeralice (u skladu s odredbom čl. 489. st. 3. ZKP), to je potpuno pravilno sud prvog stupnja donio rješenje o suđenju u odsutnosti optuženika, a sukladno čl. 305. ZKP, koji određuje da rješenje o suđenju u odsutnosti donosi vijeće nakon pribavljenog mišljenja tužitelja, pri čemu se optuženiku može suditi u odsutnosti samo ako je u bijegu ili inače nije dostižan državnim tijelima, a postoje osobito važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan (koji proizlaze iz podatka da se ostali optuženici nalaze u pritvoru, pa je potrebno žurno postupanje).

Slijedom svega iznesenog, riješeno je kao u izreci, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 17. siječnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.