I Kž-302/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-302/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Milana Gudelja, Katice Jelić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću – više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. pok. E. H. zbog kaznenog djela iz čl. 13. i 14. Uredbe o vojnim sudovima, odlučujući o žalbi B. i E. T., unuka pok. E. H., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 16. studenog 1998. godine broj Kv-593/98 (Kr-154/98), u sjednici održanoj 13. lipnja 2001. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o je:

Odbija se kao neosnovana žalba B. i E.T., unuka os. pok. E.H., i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, na temelju čl. 494. st. 3. ZKP/97, odbijena je revizija B. i E.T., unuka pok. E.H., podnesena protiv presude Vojnog suda Vojne oblasti zagrebačke J.A., Vijeće kod bjelovarske komande, broj 119 a/45 od 13. travnja 1945. godine, kojom je E.H. osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 13. i 14. Uredbe o vojnim sudovima, te je osuđen na kaznu smrti strijeljanjem, a ujedno mu je konfiscirana cjelokupna imovina.

Protiv te presude žale se B. i E.T. po svom punomoćniku A.J., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i poništi pobijana presuda Vojnog suda, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je, nakon uvida u spis, dostavio pismeno mišljenje prema kojem žalbu kao neosnovanu treba odbiti.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je, na temelju činjeničnog opisa kaznenog djela iz izreke presude koja se revizijom pobija, pravilno utvrdio da je pok. E.H., između ostalog, osuđen i za kriminalno djelovanje koje predstavlja kazneno djelo ratnog zločina, slijedom čega se takova odluka ne može revizijom uspješno pobijati.

Naime, pod toč. b i c izreke presude spomenutog Vojnog suda (list 4 spisa), E.H. oglašen je krivim zato što je ustaškim povjerenicima davao podatke o srpskim obiteljima s područja na kojem je vršio dužnost seoskog starješine, posljedicom čega su članovi tih srpskih obitelji hapšeni i odvođeni u logore, odnosno iseljavani u S.. Tako opisani postupci E.H. za koje je osuđen, doista predstavljaju kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog pučanstva iz čl. 120.s t. 1. OKZRH-a, sada čl. 158. st. 1. KZ-a. Ovakvom zaključivanju u prilog govori i činjenica da je E.H. tom presudom osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 13. Uredbe o vojnim sudovima koja se upravo na kaznena djela ratnih zločinaca čije postupanje je, između ostalog, vezano i za prisilno iseljavanje i odvođenje stanovništva u logore, pa se s obzirom na elemente kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. KZ-a ne može tvrditi da bi do takove pravne kvalifikacije iz pobijane presude došlo zlouporabom političke moći. Slijedom toga, neprihvatljiva je tvrdnja žalbe da je E.H. osuđen isključivo zbog svoje njemačke nacionalnosti i pripadnosti ustaškom pokretu, kada se slijedom izloženog u inkriminiranim postupcima stječu i elementi kaznenog djela ratnog zločina koje je, po pravilima međunarodnog prava, dužna progoniti svaka država, pa i Republika Hrvatska.

Kako je sud prvog stupnja za svoja utvrđenja dao valjane i razumljive razloge, te, suprotno tvrdnji žalbe, nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, a primijenjena je i odgovarajuća odredba zakona koja u čl. 494. st. 3. ZKP-a ne dopušta prihvaćanje revizije u slučaju da je podnositelj osuđen za ratni zločin, to se presuda suda prvog stupnja ukazuje u svemu zakonita i pravilna.

Stoga je, na temelju čl. 387. u vezi čl. 494. st. 3. ZKP-a, podnesenu žalbu kao neosnovanu trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, na način učinjen u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. lipnja 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.