Revt-108/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 108/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. H. d.o.o., OIB ..., Z., B., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M.-L.-B.-T. iz Z., protiv tuženika N. d.o.o., OIB ..., S., kojeg zastupaju punomoćnici E. K. i M. P., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6260/11-3 od 15. srpnja 2014., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-703/10 od 21. lipnja 2011., u sjednici održanoj 23. siječnja 2018.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom održan je u cijelosti na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika T.-Z. S. iz Z. poslovni broj Ovrv-114/09 od 1. listopada 2009., kojim je naloženo tuženiku isplati tužitelju iznos od 310.390,56 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka od 10.472,10 kn (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 9.604,00 kn (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda na način da je platni nalog u cijelosti ukinut i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti ili njihovo ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom, odnosno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Pobijana presuda donesena je u postupku pred trgovačkim sudom i to na osnovi odredbe iz članka 373. točka 1. ZPP-a, slijedom toga, mjerodavno pravo za odluku o dopustivosti revizije u ovoj pravnoj stvari je odredba iz članka 497.a ZPP-a.

Prema toj zakonskoj odredbi revizija iz članka 382. stavka 1. točke 1. ovog Zakona u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kuna. Kako vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja novčani iznos od 310.390,56 kn to revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP-a nije dopuštena.

U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 2. i 3. ZPP).

U reviziji tužitelja postavljena su pravna pitanja postupovnopravne naravi slijedećeg sadržaja:

„1. Je li drugostupanjski sud ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu ako nađe da se iz provedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi postojanje odlučnih činjenica, ako iz spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da je tužitelj predložio provođenje daljnjih dokaza (u konkretnom slučaju tužitelj je predložio dostavu ugovora o distribuciji dijelova, opreme i pribora na neodređeno vrijeme od 06.10.2008. g., te Ugovora o čuvanju i izlaganju rabljenih vozila P. Hrvatska), a koji nisu provedeni u prvostupanjskom postupku, niti je o njihovom provođenju rješenjem odlučio prvostupanjski sud, ili je dužan prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje?

2. Je li drugostupanjski sud ovlašten o postojanju odlučnih činjenica zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 211. ZPP-a i preinačiti prvostupanjsku presudu kojom je usvojen tužbeni zahtjev, ako iz spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da je tužitelj predložio provođenje daljnjih dokaza, a koji nisu provedeni u prvostupanjskom postupku, niti je o njihovom provođenju rješenjem odlučio prvostupanjski sud, ili je dužan prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje?

3. Je li drugostupanjski sud ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu ako nađe da je tužitelj predložio provođenje daljnjih dokaza koji nisu izvedeni u prvostupanjskom postupku, pri čemu prvostupanjski sud nije postupao sukladno članku 298. ZPP-a i nastojao da se rasprave sve odlučne činjenice odnosno da se označe ili dopune dokazna sredstva potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a primjena koje odredbe je nužan preduvjet za primjenu čl. 221.a ZPP-a o pravilu tereta dokazivanja, ili je dužan prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje?“

U odnosu na razloge važnosti revident ističe da u odnosu na postavljena pitanja revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. U tom se smislu poziva na dvije odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-6049/02-3 od 10. svibnja 2005. i Pž-4100/06-3 od 12. srpnja 2007., koje su priložene uz reviziju.

Predmet spora je isplata novčane tražbine u iznosu od 310.390,56 kn koja proizlazi iz računa ispostavljenih po tužitelju i na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi, s tim da je tuženik to rješenje pobijao prigovorom osporavajući postojanje utužene tražbine.

Prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog uz zaključak da je tužitelj dokazao postojanje svoje tražbine prema tuženiku, koji da, s druge strane, nije dokazao da je spornu tražbinu ispunio.

Međutim, drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti uz zaključak da je prvostupanjski sud, samo na temelju ispostavljenih računa i ponašanja tuženika tijekom postupka, pogrešno ocijenio da je tužitelj ispunio njegove ugovorne obveze i tuženiku isporučio robu i pružio usluge.

Takvu odluku sud drugog stupnja obrazlaže razlozima prema kojima je račun samo jednostrana isprava kojom vjerovnik poziva dužnika na ispunjenje novčane obveze pa u slučaju kada dužnik osporava postojanje te obveze, kao u ovom slučaju, vjerovnik (tužitelj) mora dokazati da je on prema dužniku ispunio svoju ugovornu obvezu jer tek tada može od dužnika (tuženika), osnovano zahtijevati ispunjenje njegove obveze (članak 358. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).

Slijedom toga, u pobijanoj presudi se navodi da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio postojeće isprave (račune) i potom zaključio da je tužitelj ispunio svoje obveze iz ugovora, a budući da tužitelj nije predložio izvođenje drugih dokaza kojima bi dokazao suprotno, to je primjenom odredbe iz članka 373. točka 1. ZPP-a, tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

Protivno navodima revidenta, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije različito postojećoj praksi toga suda, naprotiv u oba predmeta (Pž-6049/02-3 i Pž-4100/06-3) izražena su shvaćanja koja se bez daljnjega podudaraju s pravnim shvaćanjem iz pobijane odluke, budući da je i prema tim odlukama, nakon što prigovorom protiv rješenja o ovrsi odnosnu tražbinu ospori tuženik, tužitelj stranka koja je dužna dokazati osnovanost tražbine iz priloženih isprava (računa - otpremnica, izvatka iz poslovnih knjiga, itd.).

Uostalom, takvo je pravno shvaćanje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ponovno izrazio u odluci poslovni broj Pž-6815/07 od 7. prosinca 2009. i ono glasi:

„Računi su jednostrane isprave kojima vjerovnik novčane obveze poziva dužnika na plaćanje, međutim, premda oni predstavljaju vjerodostojne isprave, kad tuženik kao dužnik osporava postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem kao vjerovnikom, tužitelj mora dokazati postojanje tog odnosa i ispunjenje svoje ugovorne obveze.“

Slijedom navedenog, budući da pravno shvaćanje u pobijanoj odluci nije različito od već izraženog shvaćanja istog drugostupanjskog suda, to postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 3. ZPP-a, reviziju tužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 23. siječnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.