Legislator Case Law & Legislation
Rev-2708/1990-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal in child support case, upholding lower court's decision to reduce father's contribution based on his current income and family needs.

Case Number Rev-2708/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a second-instance judgment that reduced the father's child support obligation. The appellant argued that the original support amount was too high given the rapid inflation and his current unemployment, while the mother claimed the child's needs and her own income justified the support level. The court ruled that the lower court correctly assessed the father's financial capacity and the child's needs, finding no procedural errors or misapplication of law to warrant the appeal.

Legislator headnote

AI generated

čl. 235. Zakona o braku i porodičnim odnosima; čl. 393. ZPP-a: Child support obligations must be adjusted based on the obligor's current financial capacity and the child's needs, and appeals are dismissed if the lower court correctly applied these principles without procedural violations.

Keywords

AI generated
child support reduction alimony adjustment financial capacity assessment family law appeal income fluctuation Zakon o braku Zakon o parničnom postupku

Cited Legislation

AI generated
čl. 235. Zakona o braku i porodičnim odnosima
tuženika i u skladu je sa kriterijima za odredjivanje uzdržavanja (čl. 235. Zakona o braku i porodičnim odnosima "NN" br.
čl. 393. ZPP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2708/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja Z. R. iz D., koga zastupa B. V., odvjetnik u D., protiv tuženika mldb. R. R. iz M., koga zastupa majka M. D. (zz) po S. A., odvjetniku, radi sniženja uzdržavanja, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 27. srpnja 1990. br. Gž-296/90-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 13. V 1990. br. P 66/90, u sjednici održanoj dana 26. prosinca 1990.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom obvezan je tužitelj da za uzdržavanje tuženika mldb. R. i to za odredjeno vrijeme plati odredjeni novčani doprinos (sveukupno 4.582 dinara) a zatim od 4. svibnja 1990. godine pa ubuduće jedan i po zajamčeni osobni dohodak (150%) i u skladu sa promjenama zajamčenog osobnog dohotka na način, u vrijeme i sa kamatama kako je to pobliže opisano u izreci te presude, dok je dio tužbenog zahtjeva (50%) odbijen. Odlučeno je, da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak od 2.232 dinara. Ta je presuda odlukom Okružnog suda u Dubrovniku od 26. svibnja 1990. broj

Gž-296/90-2 preinačena odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz obvezu tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 2.640,00 dinara.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju je izjavio tužitelj iz svih razloga predvidjenih u zakonu s prijedlogom, da se revizija prihvati, pobijana odluka ili preinači i zahtjevu tužbe u cijelosti udovolji, ili pak ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se revizija tužitelja kao neosnovana odbije. O podnesenoj reviziji Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U reviziji i dopuni revizije (37) tužitelj ponavlja žalbene navode, da je prihvatio obvezu da za uzdržavanje sina Romana plaća dvostruki zajamčeni osobni dohodak radnika Republike Hrvatske i na toj osnovi donesena je presuda od 5. XII 1989. godine pod brojem P 966/89, dakle u vrijeme kada je taj zajamčeni osobni dohodak iznosio svega 250,00 dinara mjesečno. Samo nekoliko dana kasnije zajamčeni osobni dohodak se utrostručio, a za tako kratko vrijeme nije moglo doći, niti je došlo do povećanja troškova života, potreba djeteta, a i sama stopa inflacije bila je mala. S druge strane tužitelj već 15 mjeseci nema ukrcanja, nema posla, živi kao podstanar, oženjen je i uzdržava kćerku staru tri godine, supruga je u radnom odnosu, ali ostvaruje niži osobni dohodak od majke mldb. tuženika, koja je i stambeno situirana. Zato i nalazi zahtjev tužbe za svodjenje njegova doprinosa za uzdržavanje sina Romana na visinu jednomjesečnog zajamčenog osobnog dohotka opravdanim.

Drugostepeni sud je uvažavajući odlučne činjenice utvrdjene u provedenom postupku, a to su potrebe djeteta uzrasta mldb. tuženika, koji pohadja školu i ima 9 godina života i materijalne mogućnosti roditelja, posebno oca, koji je u času donošenja prvostepene presude ostvarivao prihod u dinarskoj protuvrijednosti od 1.000 USA dolara pravilno ocijenio, da okolnost što se u relativno kraćem vremenskom razdoblju povećao zajamčeni osobni dohodak, gotovo utrostručio (od 250,00 na 800,00 din mjesečno) dosudjeni doprinos tužitelja za uzdržavanje sina Romana u visini od dva zajamčena osobna dohotka ne ukazuje neprimjerenim potrebama mldb. tuženika i u skladu je sa kriterijima za odredjivanje uzdržavanja (čl. 235. Zakona o braku i porodičnim odnosima "NN" br. 51/89). Nema dvojbe, da tužitelj ima značajne materijalne obveze prema svojoj obitelji (supruga i trogodišnja kćerka), ali jednako tako su i potrebe tuženika sve veće i značajnije tako da i pored svakodnevne brige majke u odgoju, čuvanju i uzdržavanju i njenim skromnim prihodom iz radnog odnosa, bez doprinosa tužitelja u realno utvrdjenoj visini tuženiku ne bi bio osiguran pravilan i potreban razvoj. I konačno valja istaći da dosudjeni novčani doprinos ne ugrožava materijalno stanje tužitelja i njegove obitelji, jer tužitelj ne živi u oskudici kako to u reviziji i dopuni revizije prikazuje jer dovršava gradnju vlastite kuće, ostvaruje odredjeni prihod, mlad je čovjek, a prema podacima iz odgovora na reviziju u medjuvremenu se i ukrcao na brod.

Kraj takovih odlučnih činjenica drugostepeni sud je pravilno primijenio propise materijalnog prava kada zahtjev tužitelja u cijelosti odbija, pa budući da nema povreda postupka ni pogrešne primjene materijalnog prava na koje je revident ukazivao, to je njegovu reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 26. prosinca 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.