Rev-240/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-240/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u gradansko-pravnoj stvari tužitelja R. P. pok. I. iz Š., koga zastupa B. M., odvjetnik iz Š., protiv tuženika L. A. pok. P. iz Š., koga zastupa L.

I., odvjetnik iz Š., radi činidbe, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 5. lipnja 1989. br. Gž-452/89, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 31. siječnja 1989. br. P- 1752/87, u sjednici održanoj dana 29. svibnja 1990,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženog odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom naloženo je tuženom da je dužan sa zemljišta tužitelja ukloniti baraku koju je podigao uz kuću tužitelja.

Tuženom je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 220.000 dinara.

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija odbije.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Uvidom u pismeni ugovor koji su stranke zaključile 21. travnja 1980. utvrđeno je da su stranke u toč. 3. tog ugovora ugovorile da tuženi zemljište tužitelja može koristiti kroz vrijeme od sedam godina.

U toč. 4. ugovora stranke su predviđale da se nakon 7 godina stranke mogu dogovoriti da se rok korištenja zemljišta produži ili da se baraka koju je tuženi već tada bio izgradio na zemljištu tužitelja sruši.

Utvrđeno je da se stranke nisu sporazumjele o produženju roka za korištenje zemljišta a rok od 7 godina je protekao što znači da tuženi zemljište tužitelja od časa kada je protekao rok od 7 godina koristi bez pravnog osnova pa je tužitelj opravdano zatražio od tuženog da ispuni ugovornu obvezu i odstrani baraku sa njegovog zemljišta a kako to tuženi do časa zaključenja glavne rasprave nije učinio, materijalno pravo pravilno je primjenjeno kada je tužbeni zahtjev usvojen kojim se tuženom nalaže da odstranjenjem barake sa zemljišta tužitelja izvršio preuzetu ugovornu obvezu.

Kako je utvrđeno da su stranke ugovorile rušenje već izgrađene barake nakon 7 godina računajući od časa zaključenja ugovora, tuženi neosnovano tvrdi da je on stekao vlasništvo zemljišta na kojem je izgradio baraku građenjem a kraj takvog stanja stvari nije mogao steći pravo vlasništva ni naknadnom dogradnjom barake(proširenjem barake).

Kako u postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti revizija je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 29. svibnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.