Rev-x-910/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 910/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. J. iz R., koju zastupa punomoćnik S. B., odvjetnici u R., protiv tuženika E. d.d., Z., koga zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i partneri, Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-887/2011 od 6. travnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5679/00 od 23. veljače 2010., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2013.

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje podnijeta protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-887/2011 od 6. travnja 2011. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5679/00 od 23. veljače 2010. u odluci o parničnim troškovima i rješava:

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 7.408,85 kn, u roku od 15 dana.

II. Revizija tuženika u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje odbacuje se kao nedopuštena.

III. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak revizije u iznosu od 679,14 kn, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 12.225,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2010. do isplate (toč. I. izreke) i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 8.014,29 kn (toč. II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan ostali dio tužbenog zahtjeva (toč. III. izreke).

Protiv dijela drugostupanjske odluke u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe članka 53. stavka 4. u vezi s člankom 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11). Predlaže preinačiti nižestupanjske presude, a podredno iste ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju tuženika u kojem predlaže da se ista odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava tog odgovora.

Revizija tuženika u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje je osnovana, a u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. toč. 1. – 4. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, a kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (tzv. izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja zakonskih odredbi

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema stavku 3. toga članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe članka 382. stavka 2. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

U ovom revizijskom stadiju postupka sporna je pravilnost obračuna parničnog troška.

Prvostupanjski sud u primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP izrazio je shvaćanje da treba uzeti u obzir uspjeh samo jedne stranke u postupku i to tužiteljice i prema njezinom uspjehu u parnici dosuditi joj parnični trošak.

Drugostupanjski sud prihvatio je takvo pravno shvaćanje.

Prvo pravno pitanje koje postavlja tuženik u reviziji je:

- treba li kod odlučivanja o parničnim troškovima uzeti u obzir uspjeh obje stranke u postupku?

O tom pitanju ovaj revizijski sud izrazio je shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980. gdje je donesen zaključak da pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka treba, u pravilu, uzeti u obzir kako tužiteljev, tako i tuženikov uspjeh u parnici.

Nižestupanjske odluke o parničnom trošku utemeljene su na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980., kao i u odlukama na koje se tuženik poziva u reviziji Rev-200/01, Rev-3146/90, Rev-609/01 i Rev-200/01, jer su nižestupanjski sudovi uzeli u obzir samo uspjeh jedne stranke u postupku.

Zbog toga je ocjena ovog revizijskog suda da je pitanje važno, ne samo za odluku u ovom sporu, nego i za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana u smislu odredbe članka 382. st. 2. toč. 3. ZPP.

Tužiteljica je tužbom zatražila isplatu iznosa od 55.000,00 kn, a dosuđen joj je iznos od 12.225,00 kn.

Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova.

Stoga, pri parcijalnom uspjehu stranaka u postupku u smislu članka 154. st. 2. ZPP potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati ne samo kvalitativno već i kvantitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

Prema tome, navod u pobijanoj presudi da je tužiteljici trebalo priznati troškove srazmjerno njezinom uspjehu u sporu, a posebno stoga što je tuženik tijekom postupka osporavao osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, nije sukladan pravnom shvaćanju revizijskog suda te je dosljednom primjenom članka 154. st. 2. ZPP uspjeh tužiteljice trebalo vrednovati upravo provedbom prijeboja, vodeći računa i o ostalim sastavnicama načelnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako je to prethodno rečeno. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu pogrešno su nižestupanjski sudovi dosudili tužiteljici trošak uzimajući u obzir samo njezin uspjeh u postupku u omjeru 22%.

Polazeći od toga da je uspjeh tužiteljice u parnici 22%, uspjeh tuženika iznosi 78% i u tom omjeru im pripada naknada parničnih troškova.

Tužiteljici i tuženiku pripada na temelju odredbe članka 155. st. 1. ZPP pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 - dalje: Odvjetnička tarifa).

Trošak tužiteljice s obzirom na uspjeh u parnici koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema Odvjetničkoj tarifi uvećan za PDV 23% PDV-a, trošak vještačenja i pribave zdravstvenog kartona iznosi 8.014,29 kn, a trošak tuženika prema uspjehu u parnici koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema Odvjetničkoj tarifi uvećan za 23% PDV-a i trošak plateža sudskih pristojbi iznosi 15.423,14 kn. pa je tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 7.408,85 kn, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl.154. st. 2. ZPP.

Tuženiku nije priznat trošak provođenja kombiniranog prometno – medicinskog vještačenja, jer provođenjem tog vještačenja tuženik nije uspio dokazati svoje tvrdnje iznesene tijekom postupka i trošak sastava podneska od 26. siječnja 2010., budući da je taj podnesak predan na ročištu pa isti nije bio potreban za vođenje parnice. Tuženiku nije priznat niti trošak žalbe, jer je s istom uspio u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, preinačena je odluka o parničnom trošku pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

U predmetnoj reviziji drugo postavljeno pitanje i to da li su sudovi dužni obrazlagati svoje presude u smislu obrazlaganja svojih postupanja, utvrđenja i zauzetih pravnih stajališta nije pravno pitanje u smislu odrede iz članka 382. st. 2. ZPP, već pitanje činjenične prirode. Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tuženika u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 392. st. 1. ZPP pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Tuženik je sa podnesenom revizijom uspio sa 27% pa mu u tom omjeru pripada i pravo na naknadu troškova revizije uvećano za trošak plaćene sudske pristojbe, a što ukupno iznosi 679,14 kn.

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu, 29. listopada 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.