Gž-1004/2014-3 · Županijski sud u Sisku

Gž-1004/2014-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Krbot, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž.M. iz P.1, OIB…, koju zastupa punomoćnica S.J.B., odvjetnica iz S., protiv tuženika A.M. iz P.2, OIB…, kojeg zastupa punomoćnica N.Č., odvjetnica u S., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 7. ožujka 2014., broj: P-2047/11, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2017.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužiteljice Ž.M. djelomično kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-2047/11 od 7. ožujka 2014. u odluci o glavnoj stvari (prvi stavak izreke) te djelomično u odluci o troškovima postupka za iznos od 7.500,00 kn (točka II izreke).

II. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice te se preinačava djelomično presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-2047/11 od 7. ožujka 2014. u odluci o troškovima postupka (točka II izreke) za razliku iznosa od 7.500,00 kn pa do iznosa od 8.125,00 kn tj. za iznos od 625,00 kn, i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika A.M. za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

»Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a koji glasi:

"Utvrđuje se da su nekretnine upisane u k.o. B.P. z.k. ul. 1243, kčbr. 332/2 – pašnjak C. u V.B. od 2557 m2, kčbr. 333/2 – pašnjak pri boku u V.B. od 809 m2, kčbr. 334/2 – šuma pri boku u V.B. od 5460 m2, te kčbr. 335/2 – oranica pri boku u V.B. od 1378 m2, bračna stečevina stranaka, te je tuženik dužan tužiteljici izdati tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljice kao suvlasnika navedenih nekretnina, na jednake dijelove, što će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Utvrđuje se da je kuća, visoka prizemnica, izgrađena na gore navedenim česticama kao izvanknjižno vlasništvo, bračna stečevina stranaka.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn u roku 15 dana.«

Protiv navedene presude tužiteljica je, po punomoćnici, pravovremeno podnijela žalbu, navodeći da je podnosi iz svih žalbenih razloga, sa prijedlogom da se presuda preinači na način da drugostupanjski sud u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz dosudu troškova ili podredno da presudu ukine uz vraćanje na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužiteljice nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) i u granicama žalbenih razloga, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Također i činjenično stanje u svezi odlučnih činjenica je pravilno i potpuno utvrđeno.

Tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da su nekretnine predmet zahtjeva stečene za trajanja braka i bračne zajednice stranaka i stoga da su bračna stečevina stranaka.

Tuženik osporava osnovanost zahtjeva u bitnome prigovorom da je predmetne nekretnine kupio nakon prestanka bračne zajednice stranaka i vlastitim sredstvima koja nisu stečena radom niti potječu iz vremena trajanja bračne zajednice.

Prvostupanjski sud je odbio zahtjev u bitnome s obrazloženjem da je predmetne nekretnine tuženik kupio u vrijeme trajanja braka stranaka (koja činjenica između stranaka i nije sporna), ali kada je već prestala bračna zajednica stranaka i to sredstvima koja su njegova vlastita imovina i ne potječu iz imovine koja bi bila bračna stečevina stranaka, odnosno koja bi bila stečena za trajanja bračne zajednice stranaka.

Tužiteljica u žalbi osporava pravilnost prednjih zaključaka prvostupanjskog suda, a time i pravilnost i zakonitost pobijane presude i dalje tvrdeći da su nekretnine stečene za trajanja braka i bračne zajednice stranaka i da su stoga bračna stečevina stranaka.

Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno čl. 8. ZPP.

Ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje kao i primjenu materijalnog prava po prvostupanjskom sudu pa se drugostupanjska presuda neće posebno obrazlagati, u smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP, već se stranke upućuju na obrazloženje presude prvostupanjskog suda.

Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na izvedenim dokazima tijekom prvostupanjskog postupka, a žaliteljica neosnovano osporava njihovu pravilnost i potpunost.

To što prvostupanjski sud nije po prijedlogu tužiteljice izveo dokaz pribavljanjem i uvidom u spis Prekršajnog suda u Sisku br. Pp-7J-1480/12 (prema navodima tužiteljice u svezi vođenja postupka protiv tuženika radi nasilja u obitelji s mjestom počinjenja u P., što da je bio zajednički dom stranaka) nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude zato jer se tim dokazom ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica za donošenje meritorne odluke u svezi zahtjeva tužiteljice. Naime, navedeni prekršajni postupak se odnosi na vrijeme nakon stjecanja predmetnih nekretnina (stečenih u rujnu 2008.) kao i na vrijeme kada je već bio u tijeku postupak razvoda braka, budući tužiteljica navodi da je ona tužbu za razvod braka podnijela u prosincu 2011., a i iz stranačkog iskaza tužiteljice danog tijekom prvostupanjskog postupka u kojem navodi kako je brak stranaka funkcionirao na određeni način do 2011., proizlazi da bračne zajednice stranaka 2012. zasigurno nije bilo pa se iz tog dokaza ne bi moglo utvrditi ništa odlučno u svezi postojanja bračne zajednice stranaka u vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina u rujnu 2008.

Budući da su sve odlučne činjenice nedvojbeno utvrđene iz izvedenih dokaza tijekom prvostupanjskog postupka, a naročito iz iskaza svjedoka koji su najbliži srodnici stranaka (sinova G.M. i A.M. te snahe I.M.), po ocjeni ovog suda nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude to što prvostupanjski sud nije izveo i dokaz saslušanjem preostalih svjedoka predloženih po tužiteljici.

Za određenje bračne stečevine je bitno trajanje i postojanje bračne zajednice, a ne samo braka. Brak i bračna zajednica nisu istovjetni pojmovi. Sklapanjem braka ne mora nastati istovremeno i bračna zajednica jer nije dovoljno da brak formalno postoji, već je potrebno da bračni drugovi stvarno žive u bračnoj zajednici, ali bračna zajednica je sastavni dio braka i može trajati jedino i isključivo za trajanja braka.

Suprotno navodima žalbe pravilno je prvostupanjski sud i iz iskaza svjedoka A. M. te G.M., sinova stranaka, kao i iz iskaza I.M., snahe stranaka, koje je pravilno ocijenio, utvrdio da u vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina nije postojala bračna zajednica stranaka, jer je prestala prije toga. Radi navedenog neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da bi iz iskaza tih svjedoka proizlazilo suprotno jer pri tome iskaze tih svjedoka ocjenjuje suprotno nego li je to učinio prvostupanjski sud, a pravo ocjenjivanja dokaza ima sud sukladno čl. 8. ZPP, tako da takvi žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda te pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Suprotno žalbenim navodima okolnost što je tuženik kroz određeno vrijeme prije i nakon stjecanja predmetnih nekretnina stanovao u istoj kući kao i tužiteljica (a koja je kuća različita od one koja je predmet zahtjeva), pri čemu, kako to proizlazi iz stanja spisa i izvedenih dokaza, nije postojala volja stranaka kao bračnih drugova da ostvaruju sadržaj braka, a što se očituje u međusobnom dijeljenju životnih sadržaja, a što je u pravno relevantno vrijeme izostalo kod stranaka, ne ukazuje da bi samo zbog činjenice stanovanja stranaka u istoj kući postojala i bračna zajednica stranaka u vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina. Na navedeno, suprotno žalbenim navodima upravo ukazuju činjenice načina korištenja kuće i načina života stranaka u toj kući u pravno relevantno vrijeme, a kako ih je i utvrdio prvostupanjski sud.

Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik predmetne nekretnine stekao nakon prestanka bračne zajednice stranaka i svojim vlastitim sredstvima slijedom čega ta imovina ne čini bračnu stečevinu stranaka.

Radi navedenog istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan.

Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud kada je odbio zahtjev tužiteljice, pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 247. i čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11).

Nadalje, kako tužiteljica svoj zahtjev temelji na stjecanju nekretnine na temelju zakona u odnosu na tuženika to neosnovano zahtijeva od tuženika izdavanje tabularne isprave, jer takva obveza tuženika može proizlaziti samo iz nekog ugovornog odnosa stranaka, a koji konkretno ne postoji niti tužiteljica takvo što tvrdi pa je i iz toga razloga u tome dijelu zahtjev tužiteljice neosnovan i pravilno odbijen.

Međutim, odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka koje je u obvezi tužiteljica nadoknaditi tuženiku djelomično nije pravilna i donesena je pogrešnom primjenom materijalnog prava.

Pogrešno je prvostupanjski sud tuženiku priznao trošak nagrade za sastav podneska od 24. siječnja 2013. u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV, jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice jer je tuženik isprave dostavljene kao privitak tog podneska mogao dostaviti i na ročištu održanom prije toga ili uz podnesak dostavljen prije toga, a uz kojeg su dostavljene brojne druge isprave.

Pogrešno je prvostupanjski sud tuženiku priznao trošak nagrade za sastav podneska od 8. travnja 2013. u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV, jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice jer je tuženik prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka navedenog u tom podnesku mogao staviti i u nekom od prije dostavljenih podnesaka u spis ili na nekom prije održanih ročišta, jer u podnesku ne navodi da bi se radilo o svjedoku za kojeg je tuženik saznao tek u vrijeme sastavljanja predmetnog podneska.

Radi navedenog valjalo je zahtjev tuženika pravilnom primjenom materijalnog prava odbiti u iznosu od 625,00 kn.

Preostale troškove prema radnjama navedenim u pobijanoj presudi je prvostupanjski sud dosudio tuženiku pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 142/12) kako po osnovi tako i po visini.

Radi svega naprijed iznijetog, kako je ovaj drugostupanjski sud ustanovio da ne postoje žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti oni iz kojih tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o glavnoj stvari te djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka, žalba tužiteljice je djelomično odbijena kao neosnovana na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, a prvostupanjska presuda djelomično potvrđena kao u točki I. izreke, dok je temeljem odredbe čl. 373. ZPP prvostupanjska presuda djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice djelomično preinačena u odluci o troškovima postupka na način kao u točki II. izreke.

U Sisku, 12. siječnja 2017.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić