II Kž-553/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 553/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Zlate Lipnjak Bosanac kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika J. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenog J. G., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 12. kolovoza 2010. broj K-85/10 (Kv-459/10) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. rujna 2010.

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenog J. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. G. i okrivljene N. L., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06, u daljnjem tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06: u nastavku ZKP-a), produljen je pritvor protiv okrivljenog J. G. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP-a.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okrivljeni J. G. putem branitelja B. M., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se žalba prihvati i okrivljeniku ukine pritvor, a podredno da se mjera pritvora zamjeni jednom ili više mjera opreza iz čl. 90. ZKP-a.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv okrivljenog J. G. iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. i 4. ZKP-a.

II Kž 553/10-3

Podignutom optužnicom, a prije toga pravomoćnim istražnim zahtjevom okrivljenik je osnovano sumnjiv da je zajedno sa N. L., … 2010., nakon prethodnog telefonskog dogovora s nepoznatom osobom, neovlašteno kupio radi daljnje prodaje opojnu drogu heroin u količini od 97,13 grama.

Utemeljenost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a proizlazi iz činjenice ranije osuđivanosti, ali i činjenice da je okrivljenik ovisnik o opojnoj drogi heroin. Naime, prema izvodu iz kaznene evidencije (list 86), okrivljenik je višestruko osuđivana osoba, te do sada već u dva navrata osuđivan zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona, te su mu u oba navrata izrečene bezuvjetne zatvorske kazne i sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama. Osim toga, proizlazi da je okrivljenik osuđivan i za imovinska kaznena djela, između ostalog, presudom Općinskog suda u Zadru broj K-135/02 od 15. siječnja 2007., zbog kaznenog djela teške krađe, te je primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od 4 godine. Budući da je presuda postala pravomoćna 15. siječnja 2007., proizlazi da je okrivljenik kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret počinio za vrijeme provjeravanja iz ranije osude.

Navedene okolnosti ukazuju na neusklađenost ponašanja okrivljenika sa pozitivnim pravnim propisima, ali i činjenicu da ranije izrečene bezuvjetne zatvorske kazne nisu u dovoljnoj mjeri poučile okrivljenika o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

Iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka (list 55-60) proizlazi da je okrivljenik ovisnik o opojnoj drogi heroin sa simptomima fizičke i psihičke ovisnosti. Uz navedeno okrivljenik boluje i od PTSP-a. Prema nalazu vještaka psihijatra preporučeno je izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti.

Kada se izložene konkretne okolnosti dovedu u vezu sa okolnošću da se okrivljeniku sada inkriminira veća količina opojne droge heroin koja ukazuje i na veću količinu kriminalne aktivnosti, tada sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi nastavio s činjenjem novih istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Zbog toga je daljnja primjena mjere pritvora na temelju osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a neophodna i na zakonu utemeljena.

Utemeljenost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 4. proizlazi iz inkriminirane količine opojne droge heroin (97,13) grama koja je prema podignutoj optužnici i oduzeta od okrivljenika, a koja je bila namijenjena za prodaju na ilegalnom narko tržištu, pa se radi o količini od koje se može sačiniti veliki broj pojedinačnih doza te na taj način ugroziti zdravlje velikog broja ljudi, a navedena okolnost i prema ocijeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, kao konkretna okolnost predstavlja posebno teške okolnosti djela zbog kojih se daljnja primjena mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a ukazuje opravdanom i na zakonu utemeljenom.

Žalbenim navodima osporava se postojanje osnovane sumnje tvrdnjom da je opojna droga bila za vlastite potrebe. Međutim, za sada je podignutom optužnicom ostvaren

II Kž 553/10-3

relevantan stupanj osnovane sumnje u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZKP-a da je kazneno djelo počinjeno na način opisan u optužnici, te su za sada neosnovani ovi žalbeni navodi.

Okolnost da je okrivljenik u redovnom radnom odnosu, te da ostvaruje redovan prihod nije okolnost koja bi po svom značaju u konkretnom slučaju dovela u pitanje utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a time i nužnost primjene pritvorske mjere, tim više ako se imaju u vidu potrebe okrivljenika za opojnom drogom, s obzirom da se radi o dugogodišnjem ovisniku o opojnoj drogi heroin.

Primjena neke od mjera opreza iz čl. 90. ZKP-a koje okrivljenik u žalbi predlaže kao zamjenu za pritvorsku mjeru, za sada se ukazuje neprihvatljivom budući da se s obzirom na konkretne okolnosti i neposrednu opasnost od ponavljanja djela, mjera pritvora ukazuje kao nužna, a svrha pritvorske mjere ne bi se na jednako kvalitetan način ostvarila primjenom mjere opreza.

Također se napominje žalitelju, a u vezi isticanja nastupjele rehabilitacije u odnosu na ranije osude, zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 1. i 2. KZ-a, da, sukladno odredbi čl. 85. st. 5. KZ-a rehabilitacija nastupa po sili zakon protekom rokova određenih istim stavkom čl. 85. KZ-a i to samo pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela. Iz priloženog izvatka iz kaznene evidencije (list 86) proizlazi da u konkretnoj situaciji rehabilitacija nije mogla nastupiti zbog novih osuda.

Slijedom navedenog, budući da žalitelj nije doveo u sumnju ispravnost i zakonsku utemeljenost odluke suda prvog stupnja o produljenju mjere pritvora, a kako ovaj drugostupanjski sud ispitujući rješenje po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a nije utvrdio povrede navedene u toj odredbi, to je na temelju odredbe čl. 398. st. 3. ZKP-a riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 1. rujna 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.