Rev-119/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 119/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u gradansko-pravnoj stvari tužitelja V. B. iz B., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz B., protiv tuženika L. B. i N. B. obje iz B., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz B., te protiv S. J. i A.. A. P. S., radi priznanja prava vlasništva i dr. rješavajući reviziju prvo i drugo tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 15. veljače 1990.godine br. Gž-1331/1989-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 24. veljače 1989.godine broj P- 1136/1987-32, u sjednici održanoj dana 30.siječnja 1992.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija prvo i drugotužene kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja kojim traži da se utvrdi da je suvlasnik u 1/2 dijela sporne kuće u B., a preinačena je u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj u istom omjeru nosilac prava korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu na kome je sagrađena sporna kuća,tako da je tužitelju priznato pravo sukorištenja tog zemljišta.

Protiv presude drugostepenog suda izjavile su reviziju prvo i drugo tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužitelj s tužbenim zahtjevom ili da se obje presude nižestepenih sudova ukinu i predmet vrati prvostepenu presudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen,niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda u pobijanom dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela sporne obiteljske kuće (u naravi trosoban koriforan stan) jer je utvrđeno da je ta kuća u sporazumu tužitelja i prvotužene, sada bivše supruge tužitelja s jedne strane, i njezinih roditelja, odnosno drugotužene i njezinog sada pok. supruga građena za tužitelja i prvotuženu kao njihovo vlasništvo i da je taj dogovor izvršen. Međutim, kako je sporna kuća građena na čestici roditelja prvotužene gdje se nalazi i njihova kuća, sva dokumentacija za izgradnju glasila je na oca tužene pa je tako nakon njegove smrti sporna kuća ušla u ostavinsku imovinu oca i uručena je prvo, drugo i trećetuženoj (trećetužena je svastika tužitelja).

Utvrđenje suda da je sporna kuća građena za tužitelja i prvotuženu i da su i oni svojim sredstvima i radom za vrijeme trajanja njihovog braka podjednako učestvovali u gradnji s tim da steknu vlasništvo na toj kući proizlazi iz dokaza na koje se sud poziva. Prvo i drugo tužena nisu uspjele dokazati da je ta kuća bračna tečevina roditelja prvotužene, a da je tužitelju i prvotuženoj bila namijenjena samo za stanovanje, dok je trećetužena u cijelosti priznala tužbeni zahtjev. U reviziji, u vezi naprijed iznesenog utvrđenja, prvo i drugo tužena pobijaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja,međutim revizijski sud u smislu odredbe iz čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku (koji je temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske, "NN" br. 53/91 (u daljnjem tekstu ZPP), ne može ispitivati da li je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

Pravilno je drugostepeni sud preinačio presudu prvostepenog suda u pobijanom dijelu kojim je tužitelju priznato i pravo sukorištenja na zemljištu na kome je sagrađena sporna zgrada u 1/2 dijela, jer je to zemljište u društvenom vlasništvu na kome postoji samo pravo korištenja tog zemljišta u korist vlasnika zgrade, pa kako je pravo korištenja nedjeljivo stoga tužitelju pripada samo pravo sukorištenja tog zemljišta sa ostalim vlasnicima sagrađenih objekata. U slučaju spora o opsegu i načinu sukorištenja tog zemljišta nezadovoljan sukorisnik ima pravo samo tražiti da se u vanparničnom postupku urede odnosi između sukorisnika zemljišta.

Kad je kraj takvog stanja stvari udovoljeno tužbenom zahtjevu, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je reviziju prvo i drugo tužene odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 30.siječnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš,v.r