II Kž-293/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 293/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. A. K., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11- dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 2013. broj KOV-IZ-32/13 (Kir-1736/13) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. srpnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. A. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okr. A. K., zbog kaznenog djela iz članka 90. KZ/97, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 i 143/12 - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv okr. A. K. iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja F. L., odvjetnika iz Z., iz svih žalbenih razloga, iako iz obrazloženja žalbe proizlazi da je ista podnesena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, odnosno podredno, da se istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom poput istražnog zatvora u domu.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio sve

II Kž 293/13-4

činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okr. A. K. iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

Naime, suprotno navodima žalbe, dosadašnja kaznena osuđivanost okrivljenika, i to u četiri navrata, između ostaloga, i zbog kaznenih djela s elementom primjene sile (članak 219. stavak 1. i članak 222. stavak 1. KZ/97), kada su mu izricane i sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, kao i prethodna prekršajna osuđivanost zbog prekršaja protiv javnog reda i mira počinjenog u alkoholiziranom stanju, uz okolnost da je ovdje osnovano sumnjiv za počinjenje novog kaznenog djela, i to iz članka 90. KZ/97, pri čemu način njegova počinjenja (nasrtaj na oca i zadavanje najmanje deset udaraca stisnutim šakama, koljenima i neutvrđenim tupotvrdim sredstvom) ukazuje na iznimnu upornost u protupravnom postupanju okrivljenika jasno pokazuje da prethodna kažnjavanost na njega nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama. Jednako tako, pravilno prvostupanjski sud navedeno povezuje i sa zaključkom psihijatrijskog vještaka, prema kojem je kod okrivljenika utvrđena ovisnost o alkoholu teškog stupnja, kao i disocijalni poremećaj ličnosti karakteriziran aberacijama u ličnosti u smislu emocionalne nezrelosti, sniženog praga tolerancije na frustracije, nepoštivanja socijalnih normi, smanjene kritičnosti za svoje ponašanje, nemogućnosti sagledavanja dugoročnih posljedica svojeg ponašanja, zbog koje su okrivljenikove sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom tempore criminis bile teško smanjene i zbog koje je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, te zaključuje da uslijed svega navedenog na strani okrivljenika doista postoji bojazan od ponavljanja kaznenog djela u slučaju puštanja na slobodu. Slijedom toga, niti blažim mjerama, kako to neosnovano predlaže žalitelj, nije u konkretnom slučaju moguće postići svrhu istražnog zatvora, odnosno prevenirati opasnost od ponavljanja djela.

Pravilnost takvog zaključka nije s uspjehom dovedena u sumnju niti žalbenim navodima o tome da se okrivljenik u istražnom zatvoru nalazi više od šest mjeseci, a u kojem razdoblju nije konzumirao alkohol niti mu je propisana neka terapija.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 11. srpnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Nikša Stolić, v.r.

Ana Garačić, v.r.